Duhovni osvrt

Frizeri ne postoje Ako je tko žedan... Psalam 23 Druga violina Slike na frižideru Nema zla koje je malo Čisto srce Imati ili biti? Biti ili ne biti? Psalam 139. Zaboravljeni Križ Dvosjed Koja je tvoja isprika? Ono što si ti Isus će doći! Avion na autobusnoj stanici? Biblija i mobitel Biblijske činjenice o suboti i nedjelji Vjera donosi život Job 9:9-10 Blago vama! Vaša Biblija i vi Majstor zidar Bogati ili siromašni Zahvalni za nožni palac? Pismo uredniku Je li trava zelenija s druge strane ograde? Prekasno zadovoljni? Strah i tjeskoba Poklon Nezadovoljni ste? Nesretni? Želite promjenu? Zaboravljeni
Duhovni osvrt

Frizeri ne postoje

Neki  je čovjek ušao u frizerski salon kako bi se ošišao.
Započeo je uobičajeni razgovor sa frizerom.

Razgovarali su o raznim događajima i temama. Iznenada su prešli na razgovor o Bogu. Frizer je rekao:  -Znate, ja ne vjerujem u Boga.

- Zašto? - upitao je čovjek začuđeno.

Frizer je nastavio: - Izađite na ulicu i shvatit ćete da Bog ne postoji. Kada bi Bog postojao, bi li na svijetu bilo toliko bolesnih ljudi, napuštene djece, ratova, gladi, boli...? Da ima Boga, sigurno ne bi dopustio da se događaju sva ta zla. Nema Boga.

Čovjek je zašutio. Zvučalo je kao da je frizer u pravu.
Prošlo je još nekoliko minuta i frizer je završio svoj posao.

Čovjek je platio, zahvalio i izašao na ulicu.

Čim se našao na ulici, ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom. Bio je nepočešljan i izgledao je neuredno. Na trenutak je zastao gledajući za njim. Okrenuo se i vratio frizeru u salon.

Rekao je: -Znate što, frizeri ne postoje!

- Kako ne postoje?  - upitao je frizer.

- Pa eto ne postoje! Jer da postoje, ne bi bilo zapuštenih i neurednih ljudi kao što je onaj kojeg sam baš sad ugledao na ulici.

- Prijatelju moj, frizeri postoje, samo što ljudi ne dolaze u salone! – uzvratio je frizer.

- Točno! – potvrdio je čovjek i nadodao:  - Isto tako i Bog postoji, samo što ljudi ne dolaze k Njemu.

Duhovni osvrt

Naša jutarnja bogoslužja sastoje se od dva dijela. Veći dio prvog dijela čini, kako mi to zovemo, Subotna škola. Kao u svaku drugu školu, tako i u ovu, neki očito vole ići, a neki ne vole. Možda kasne, a možda neće ni doći. Neki znaju da je lijepo doći na vrijeme, slušati, sudjelovati dok drugi dođu kada im se hoće, onako kako su sami smislili da je najbolje.

Dolazak u crkvu mi je još sličan i dolasku u goste, na primjer na ručak kod prijatelja ili na obiteljski ručak. Nikako nije isto ako ste došli u goste svojoj obitelji čak i prije početka ručka, proveli ugodno vrijeme zajedno u druženju, razgovoru i onda počeli zajedno ručati. Od predjela, juhe, glavnog jela, deserta.
Onaj tko je došao samo na glavno jelo ili na sam kraj ručka jer kaže kako voli jesti samo kolače - propustio je mnogo! Osim toga, tko još dolazi na obiteljski ručak samo zbog hrane?! Ili tko jede kolače pa tek onda juhu? Čak i da pokuša nadoknaditi što je zakasnio - doživljaj nije isti.

U svemu postoji red! Postoji razlog i smisao, postoji korist od pridržavanja reda.
Bog je Bog reda i u njegovoj crkvi treba postojati red. U životu svakoga od nas treba postojati red. Često je to teško postići i još teže održati. Zato dolazimo našem tvorcu koji najbolje zna kakvi smo, što nam treba i kako to postići.

Ivan 4, 13.14.
Isus kaže da nam On daje vodu živu. On se nije slučajno usporedio sa vodom.
Kada pijemo vodu, voda zna svoj put kroz naš organizam. Nije potrebno uzeti čašu i reći: sada 5 gutljaja za moje noge, 4 gutljaja za ruke, 10 gutljaja za bubrege, 7 gutljaja za glavu itd. Kakav bi nam to jadan život bio da još i o tome moramo razmišljati i paziti svaki puta kada jedemo ili pijemo.
Zato je Isus kao voda. On zna što nam treba, kada, koliko i gdje nam treba.
Naše je da mu dođemo, a On će učiniti.
Danas smo kod njega na izvoru, žedni, umorni ali i zahvalni.

Neka danas svatko tko traži i nađe Isusa, nađe utjehu, snagu, radost i osvježenje.

Isus je to sve i još mnogo više!

Duhovni osvrt


Kako živjeti sigurnije ...

1. U bolnicama se događa 32-33% smrti. Izbjegavajte bolnice iznad svega.

2. U automobilu se dogodi čak 20% tragičnih nesreća, stoga izbjegavajte automobile.

3. U kući se dogodi 17% nesreća - ne ostajte previše u kući.

4. Pješacima se dogodi 14% tragičnih nesreća - izbjegavajte hodanje ulicama i pločnicima.

5. Izbjegavajte putovanje avionom, željeznicom ili brodom jer se u ovim prometalima događa 16% od svih nesreća.

Kako se u crkvi događa tek 0,001% smrtnih slučajeva, a i oni su obično povezani s nekim prijašnjim zdravstvenim problemima, logika nam nalaže da je najsigurnije mjesto na svijetu crkva.

Biblijsko proučavanje je također sigurno. Postotak smrti tijekom biblijskog proučavanja još je manji.

ZBOG SIGURNOSTI - Idite u crkvu i čitajte svoju Bibliju.

TO VAM MOŽE SAČUVATI ŽIVOT!

:) :) :) :) :) :) :)


Duhovni osvrt

ČAJEVI ZA SVEKRVU


Jednom davno, djevojka po imenu Li-Li se udala i otišla živjeti kod svog supruga i njegove majke. Za veoma kratko vrijeme Li-Li je shvatila kako se neće uspjeti složiti sa svojom svekrvom. Njihovo ponašanje bilo je toliko različito da se Li-Li jako ljutila zbog mnogih svekrvinih navika, na što je svekrva uglavnom odgovarala kritikom. Prolazili su dani i mjeseci… Li-Li i njena svekrva nikako nisu prestajale svađu. Prema staroj kineskoj tradiciji, Li-Li je dužna pokoravati se svekrvi i ispunjavati njene prohtjeve. To je dodatno otežavalo situaciju. Zbog svih tih svađa u kući muž je jako patio.

Na kraju Li-Li više nije imala snage izdržati lošu narav i ponašanje svoje svekrve pa je odlučila što prije nešto poduzeti. Otišla je kod očevog dobrog prijatelja, gospodina Huanga koji prodaje čajeve. Ispričala mu je o cijeloj situaciji i pitala da li bi on imao za prodati njoj neki otrov, koji bi ona dala svekrvi.

Gospodin Huang se malo zamislio i na kraju rekao: “Li-Li, pomoći ću ti riješiti tvoj problem, ali moraš me dobro poslušati i ispuniti ono što ti budem rekao.”
“Da, gospodine Huang, učiniću šta god mi kažete.” Li-Li reče.
Gospodin Huang ode u stražnju sobicu i vrati se nakon par minuta sa paketom čajeva.
“Možeš koristiti otrov koji brzo djeluje da bi se oslobodila svoje svekrve, međutim, to može izazvati sumnje kod ljudi. Zbog toga sam ti dao dosta čaja koji će polako trovati njen organizam. Svakog drugog dana pripremi ukusno jelo i stavi pomalo ovih trava u njen obrok. Ipak, moraš paziti da netko ne posumnja na tebe kad ona umre, moraš biti veoma oprezna i promjeniti ponašanje prema njoj. Budi ljubazna, nemoj se svađati, poštuj ono što kaže i odnosi se prema njoj kao da je kraljica.”

Li-Li je bila jako sretna. Zahvalila je gospodinu Huangu i požurila kući kako bi što prije započela sa svojim planom ubojstva svekrve. Prolazili su tjedni, prolazili su mjeseci…
Li-Li je svaki drugi dan servirala specijalno začinjeno jelo svojoj svekrvi. Sjećala se šta joj je gospodin Huang rekao kako izbjeći sumnjičavost ljudi pa je pazila na svoje ponašanje, bila je poslušna i ponašala se prema svekrvi kao prema svojoj majci.

Nakon šest mjeseci cijela kućna atmosfera se promijenila. Li-Li je naučila kako kontrolirati svoje ponašanje toliko dobro da se čak nikad više nije ljutila ili bila nervozna. Nije imala čak ni jedan razlog za to od svoje svekrve tokom posljednjih šest mjeseci. Svekrva je djelovala puno nježnije, pa se obostrano slaganje zaista vidjelo. Njeno ponašanje prema Li-Li se promijenilo, počela je voljeti svoju snahu kao svoju rođenu kćer. Bez prestanka je pričala svojoj rodbini i prijateljicama kako je Li-Li najbolja snaha koju bi ikad poželjela. Li-Li i njena svekrva su se sada bile mnogo bolje jedna prema drugoj, baš kao majka i kćer.
Muž joj je bio jako sretan vidjevši šta se događa u posljednje vrijeme.

Jednog dana, Li-Li je ponovo otišla kod gospodina Huanga i ponovo ga zamolila za pomoć: „Dragi gospodine Huang, molim vas pomozite mi. Spriječite otrov da ubije moju svekrvu! Ona je postala divna žena i volim je kao svoju majku. Ne želim da umre od otrova koji sam joj davala!”
Gospodin Huang se nasmješi i reče: „Li-Li, nemoj ništa brinuti. Nikada ti nisam dao nikakav otrov. Čajevi su bili puni sastojaka namijenjenih poboljšanju zdravlja. Jedini otrov bio je otrov u tvojim mislima i ponašanju prema njoj ali ni toga više nema jer je tvoja ljubav prema njoj sve izmijenila.”

U Kini postoji poslovica: Osoba koja voli druge je osoba koju drugi vole.

Duhovni osvrt

STABLO JABUKE

Poznati propovijednik upravo je završio svojih nekoliko dana propovijedanja u velikom gradu. Spakirao se i krenuo vlakom prema svome domu. U vlaku je sjeo do jednog mladića. Znao je da ga čeka dugo putovanje, nije imao ništa za raditi pa je tako započeo razgovor sa ovim mladićem kako bi mu vrijeme brže prošlo. Rekao je par uobičajenih rečenica ali mladić se nije uključio u razgovor. Nije ni izgledao zainteresirano.

Propovijednik je na to rekao, mladiću, ja sam propovijednik, ako ti ikako mogu pomoći, samo reci...  tada je primjetio suze u očima mladića koji je počeo pričati svoju priču. Mladić je rekao: Znate, prije dvije godine dok sam živio sa svojim roditeljima postao sam loš, mama i tata nisu znali što bi samnom takvim. Čak sam jednog dana šakom udario svog oca. Otac mi je na to rekao: Sine, ne volim što ću sad ovo reći, znam da će i mami biti jako teško ali kako si neposlušan, ne poštuješ nas, morat ćeš otići od nas. Ne želim te više vidjeti ovdje. Toga dana sam se spakirao i otišao. Znate pastore, prošle su dvije godine kako se povlačim posvuda i nigdje se nisam dugo zadržao, a onda prije tri tjedna, predao sam svoje srce i svoj život Isusu. Napisao sam pismo mami i tati i ispričao im kako sam upoznao Isusa. Napisao sam im da ću ovim vlakom krenuti prema njihovoj kući.
Propovijednik je na to rekao mladiću: Drago mi je zbog tebe i tvoje odluke, ispravno si odlučio. Nego, kako znaš da te oni žele prihvatiti natrag? Kako znaš da će ti oprostiti nakon svih neugodnosti i boli koju si im priuštio?"

Mladić je odgovorio: Znate pastore, naša stara mala bijela kuća gdje sam odrastao baš je  uz ovu prugu, a iza naše kuće je veliko stablo jabuke gdje sam se često igrao. U svom pismu sam ocu ovako napisao - Oče ako mi ti i mama opraštate i ako želite da se vratim doma, objesi na stablo jabuke bijeli komad krpe i kada će vlak prolaziti uz našu kuću prije stanice, ja ću vidjeti taj znak i znati ću da me želite natrag, da mi opraštate i sići ću na našoj stanici.
Pastore, hoćete li vi umjesto mene pogledati kroz prozor i reći mi što vidite na stablu? Silno se želim vratiti kući i jako mi je žao što sam se tako loše ponašao prema svojim roditeljima.

Propovijednik je pristao. Kako je vlak usporio i približavao se toj stanici, propovijednik je gledao kroz prozor i imao je što vidjeti. Rekao je: mladiću, možeš se opustiti, stablo jabuke je prekriveno bijelim krpama, plahtama, komadima platna. Cijeli život nisam vidio toliko bijelih krpa :) i to nije sve. Pored drveta stoje prosjedi čovjek i žena i drže raširenu veeeliku bijelu plahtu na kojoj piše - Dobro došao doma sine!

Ovaj događaj je sličan i nama i našem nebeskom Ocu. Kako god da smo živjeli svoj život, koliko god daleko da smo otišli, potrebno je samo reći: Isuse, pomozi mi, oprosti mi moje grijehe! Otac nebeski će dočekati svako svoje dijete koje se želi vratiti svome pravom domu!

Duhovni osvrt

VRIJEME I MJESTO ZA MOLITVU


Za sve u životu potrebno je vrijeme i mjesto.
Auti stoje u garaži, lonci u kuhinji, a odjeća u ormaru. Svemu ima mjesto i svemu ima vrijeme.


Važan dio kršćanskog života je molitva. Kažu da je molitva disanje duše.


Imate li vi svoje mjesto za molitvu? Vrijeme i mjesto? Ako još nemate svoje pravo mjesto za molitvu, pronađite ga. Pronađite vrijeme i mjesto gdje ćete moći hvaliti, slaviti, tražiti, moliti, radovati se, plakati, zahvaljivati. Ispričala bih vam o svojim mjestima za molitvu.

Volim si zamisliti kako sam u molitvi stvarno blizu Boga, u Njegovoj prisutnosti. Često sam zamišljala kako dolazim pred Isusa u nebesko svetište gdje On moli za nas.
Poklonila bih se i klečeći izgovarala svoju molitvu. Osjećala sam se ponizno, maleno, a opet važno jer Bog sluša moje riječi. Bezbroj molitvi sam izgovorila na tom zamišljenom mjestu.

Onda sam našla novo mjesto. Čitajući Bibliju, primjetila sam kako se Isus volio moliti na osami, u vrtovima, parkovima, na brdima. I tako sam si našla novo mjesto u svojoj mašti, bio je to vrt u Getsemaniji. Nikada nisam zapravo bila tamo ali imala sam svoju sliku tog vrta. Stoljetne masline, ljetne noći, poneki cvrčak, miris mediteranskog bilja i mir.
Često sam u mislima svoje molitve izgovarala sa tog mjesta. Bilo mi je lijepo tamo.

Nakon toga pojavilo se novo mjesto, nova slika. Kad se osjećate jadno, grešno, slabo, ne pomaže vrt. Jedino mjesto na koje sam tada željela ići bilo je u podnožju križa. Tu je bilo pomalo sablasno, osjećate blizinu smrti, vrijednost žrtve. Tu padate doslovno na zemlju jer pred veličinom Kristove žrtve nismo dostojni ni klečati.
Prašina se polako slijegala, vojnici su otišli, ljudi više nema. Molite za milost, za oprost, za pomoć. Na zemlji u podnožju križa, svježe kaplje Kristove krvi. Kaplju i moje suze. Pitanja jure kroz glavu, tražite odgovore...
Ništa vam nije jasno i sve vam je jasno. Sve možete i ništa ne možete.
Moj Bog, moj Stvoritelj dao je svoj život za mene! Nemate baš puno riječi za reći...
Nevjerojatna ljubav, nevjerojatna milost, snaga, ljubav, pobjeda. Nevjerojatna pobjeda koju je za mene On pobijedio. Vječnost me čeka!
Poniznost, tuga i radost, ponos... sve to izmiješano je ovdje ispod križa.
Ovdje sam voljela biti i to više nego u vrtu. Nije mi bilo važno što ovdje nema mirisa bilja, nema cvrčaka. Bilo je samo zemlje, pijeska, prašine. Vidjela sam križ, to grubo drvo. Tu sam izgovarala molitve i slušala! Mojih riječi bilo je malo, uglavnom sam slušala. Slušala sam tišinu koja mi je mnogo rekla. Svemir je zanijemio od tuge ali u isto vrijeme tim beskrajnim prostranstvima odzvanjala je pobjednička pjesma. Osjećala se tuga, a čula se pjesma. Veličanstveno!

I na kraju, slika Isusa kako nosi janje. Nosi ga u naručju. Drži ga čvrsto no istovremeno i nježno. Ja sam Božje janje, iz Njegovog stada. Pronašao me i spasio.
U Njegovom naručju sam sigurna. Osjećam sigurne ruke, osjećam toplinu Njegovog zagrljaja, čujem ugodan glas i odjednom nemam više ništa za izgovoriti u molitvi. Što mu reći kada On zna sve? Zato me i nosi! Što ga pitati, što moliti kada imam sve. Imam Njegovu prisutnost. On je tu, ja sam sigurna. Spašena, zauvijek Njegova!!

Duhovni osvrt

Kamen na putu

Jednom davno u malom kraljevstvu, kralj se dosađivao. Dosjetio se kako će se zabaviti. Naredio je da se na put kojim se često prolazi postavi veliki komad stijene. Kralj se tada sakrio u grmlje pokraj puta i gledao i čekao što će prolaznici učiniti. Zanimalo ga je hoće li itko pomaknuti veliki kamen.

Kako je put bio dosta prometan nije morao dugo čekati. Naišla su neka gospoda i elegantno zaobišla stijenu. Nedugo zatim vidio je trgovce kako bezbrižno prolaze pokraj velikog kamena. Onda su naišli neki kraljevi dvorani. Oni su zastali ali nisu ni pokušali pomaknuti stijenu već su glasno gunđali i spominjali kralja koji se ne brine o održavanju puteva.
Tada, nakon kratkog vremena, putem je naišao seljak vozeći povrče. Seljak je zastao, obišao oko velikog kamena i počeo ga gurati u stranu. Mučio se i trudio, ali kamen se slabo micao. Malo se odmorio i onda ponovno pokušavao pomaknuti kamen sa puta. Napokon je uspio. Kad je već htio krenuti dalje, primijetio je torbu na mjestu gdje je stajao kamen. U torbi je našao dosta zlatnika i pismo od kralja u kojem kralj piše kako je novac za onoga koji pomakne stijenu.

U životu su pred nama male i velike prepreke. Kada se sa njima suočimo i pobijedimo ih, postajemo jači. Nagrada je uvijek velika.
Ali nagrada se ponekad ne vidi i ne dobije odmah. U tom slučaju smo nestrpljivi, nezadovoljni. No, jedno je sigurno - naš život se promatra, naše misli, naša djela. Kao što je ovaj kralj u priči gledao iz grmlja, tako ima Kralj koji je na Nebu i gleda svoja stvorenja. I taj nebeski Kralj zna da nam je teško, da smo slabi, da želimo nešto bolje. Ali Kralj neba nije ostao skriven kao ovaj iz priče. Kralj neba je živio na ovoj zemlji, umro radi naših grijeha, uskrsnuo i vrlo uskoro će doći po drugi puta. I znate što, postoji i kod Njega nagrada ali ta nagrada ne stane u torbu. Nagrada je najljepša - život vječni. Želiš li upoznati Kralja neba?

Duhovni osvrt

MOJ VOLJENI PRIJATELJU

Nisam mogao drugačije, morao sam ti napisati pismo da bih ti pokazao koliko te volim i koliko se brinem za tebe. Gledao sam te jučer dok si razgovarao sa svojim prijateljima. Čekao sam te cijeli dan nadajući se kako ćeš poželjeti i sa mnom razgovarati. kad se približilo večer poklonio sam ti za kraj dana lijep zalazak sunca i blag povjetarac da te osvježi. Čekao sam te! Nisi došao. Bilo mi je teško jer želim biti tvoj najbolji prijatelj. Vidio sam kako si sinoć zaspao u svojoj postelji. Na tvoj sam jastuk prosuo mjesečev sjaj... nisi me zvao. Ipak, poslao sam anđela neka te čuva.

Ja sam i dalje čekao, spreman požuriti k tebi čim poželiš razgovarati.
Međutim, kasno si ustao, brzo se spremio i otišao. Ispratio sam te tužnim pogledom. Danas nisi raspoložen, osjećaš da si potpuno sam. Srce me boli jer suosjećam sa tobom. Znam kako je kad te ostave i iznevjere oni koje voliš, za koje si i život spreman dati...
Dogodilo se to i meni. Ali ja tebe nisam zaboravio, još uvijek te volim. Moja ljubav veća je od najveće želje tvoga srca. želim da jednoga dana budeš sa mnom - zauvijek! Teško je živjeti na zemlji, znam to dobro, baš zbog toga ti želim pomoći. Želim te upoznati sa svojim Ocem.

Samo me pozovi, razgovaraj sa mnom. Ne želim te više zadržavati, slobodan si, odluku donosiš ti. Ja te volim i još uvijek te čekam!

Tvoj prijatelj ISUS

Da, ovo je izmišljeno pismo ali postoji pravo Pismo, Biblija. napisana je od ljudi koji su bili vođeni Duhom Božjim. U tom pravom Pismu postoje isto zalasci sunca, iščekivanje, nadanje, tuga, bol, ljepota, radost, spasenje, vječnost. postoji Božji glas za tebe, postoje riječi za tebe! Želiš li o Bibliji saznati više? Želiš li saznati tko je Isus?

Duhovni osvrt

"Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina? Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.
Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.
Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K`o jagnje na klanje odvedoše ga; k`o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.
Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.
Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit` su mu usta laži izustila.
Al` se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit` sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.
Izaija 53,1.-12.

Duhovni osvrt

Ako je tko žedan...

Izabran je novi predsjednik. Svi su ga voljeli. Toliko su ga voljeli da su u svakom trenutku željeli znati što radi, gdje će putovati, što će reći, što obući, sa kime se sresti... Pratile su ga kolone novinara.
I tako na jednom od predsjedničkih putovanja, saznalo se da će predsjednik vikend provesti u malom gradu i da će posjetiti crkvu u tom mjestu. Novinari su brzo tražili rezervacije u hotelima najbližima crkvi, potražili su i raspored bogoslužja kako bi došli prije svih i zauzeli najbolja mjesta. Željeli su snimiti najbolje fotografije, napisati najbolje izvještaje i biti što bliže predsjedniku. Nekima je čudno bilo što će se predsjednik zadržati u toj maloj crkvi. Zato su odlučili još provjeriti kod svećenika te crkve da li i on ima sigurnu informaciju o dolasku predsjednika. Zvonili su mu, nazivali i svi uporno postavljali samo jedno pitanje: “Hoće li predsjednik sigurno biti na vašem bogoslužju?”
A svećenik je svima jednako i smireno odgovarao: “Ne znam da li će predsjednik stvarno doći ali znam tko će sigurno doći. Bog će biti tamo!”

A što je nama važno? Koga mi tražimo? Zašto mi dolazimo u crkvu? Neki gledaju što je tko rekao, a što nije, što je tko obukao,a što nije, tko s kime sjedi ili ne sjedi.
Može se dogoditi da dođemo na pravo mjesto iz krivih razloga i na kraju ostanemo prazni i bez blagoslova. Da li smo svjesni da dolaskom u crkvu, dolazimo pred Boga Oca, sina Njegova Isusa Krista i Duha Svetoga i pred mnoge anđele? Ima li ljepše i bolje mjesto od toga?
Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje, kaže Isus, ondje je i Bog među njima. Kako u takvom društvu ostati prazan i bez blagoslova?
Skoro pa nemoguće! Ovo “skoro” naravno ovisi o nama samima.

Lijepo je sjediti uz predsjednika, lijepo je sjediti uz neku važnu i poznatu osobu ali važnije od toga je kakvo je naše srce, gdje su nam misli i zašto smo uopće došli u crkvu? Pred Bogom smo svi jednaki, predsjednik, malo dijete i stara baka. U crkvu nejdemo da bi bili spašeni nego idemo zato što smo već spašeni. Isus je na križu učinio svoj dio. Dao je svoj život za tebe. Sada si ti na redu. Što ćeš ti učiniti?

Duhovni osvrt

Psalam 23

Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim,
jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.
U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Duhovni osvrt

DRUGA VIOLINA

Dirigenta i skladatelja Leonarda Bernsteina jednom su upitali: „Gospodine, recite, koji instrument je u orkestru najteže svirati?“

Bernstein je odgovorio: „Najteže je svirati drugu violinu.
Mogu naći mnogo prvih violinista ali naći nekoga tko s istim oduševljenjem svira drugu violinu ili drugi francuski rog ili drugu flautu, stvarno je problem. Kada nitko ne bi svirao drugu violinu, u orkestru ne bi bilo sklada.“

Ne samo u glazbi već i u stvarnom životu nije lako biti drugi. Lako je isticati svoje sposobnosti i za to biti nagrađen pljeskom, slavom, novcem. Ali tko još danas želi raditi i pomagati drugome da taj drugi bude više cijenjen, a za njega samoga da nitko nikada ne sazna.
Danas je važno biti poznat, slavan, sposoban, zapažen te veći i bolji od drugih. Kroz Stari zavjet, nižu se slični izvještaji; Kain i Abel, Ezav i Jakov, Josip i njegova braća… pa sve do Novog zavjeta gdje čak Isusovi učenici raspravljaju tko je među njima veći, bolji i važniji Isusu.

A što nas Isus uči? Što Biblija kaže?


Budite kao djeca!
Čašću jedan drugoga većim činite!
Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrim.

Duhovni osvrt

Slike na frižideru

Veliki frižider, nekoliko magneta i izložba može početi! Obično ljudi na frižider stavljaju ono što vole često gledati. Nađe se tu omiljenih fotografija, dječjih crteža, popisa za kupovinu i šarenih papirića.

Što kada bi Bog imao veliki frižider? Da li bi na njemu bila i tvoja fotografija?

Možda vam se čini da je Bog s vama zadovoljan samo dok čitate Bibliju, dok se molite ili ste u crkvi. Možda mislite da Boga ne zanima ono drugo u vašem životu ali istina je da Bogu ništa ne promakne. Poput svakog roditelja ponosnog na svoje dijete, Bog posebno uživa promatrati kako se koristimo darovima i sposobnostima koje nam je dao. Roditeljima nije potrebno da im djeca budu savršena, pa čak ni zrela da bi mogli u njima uživati.Uživaju s njima u svakoj fazi njihova razvitka. Jednako tako i Bog ne čeka da sazrijete da biste mu se počeli sviđati.

Kada živite život sa Bogom više se ne pitate:“Koliko mogu uživati u životu?“ nego „Koliko Bog može uživati u mom životu?“ Kako bi izgledao vaš život,a da vam cilj bude izmamiti Božji osmijeh? Jeste li ikada razmišljali kada se Bog smiješi?

Bog se smiješi kada ga volimo više od svega.

Bog se smiješi kada se potpuno pouzdajemo u Njega.

Bog se smiješi kada smo mu od srca poslušni.

Bog se smiješi kada ga slavimo i zahvaljujemo mu.

Bog se smiješi kada se korisitmo svojim sposobnostima.

Duhovni osvrt

Nema zla koje je malo

U jednoj obitelji došlo je do rasprave oko toga hoće li se posuditi film iz videoteke. Otac je bio protiv jer je čuo da u filmu ima nasilja. Djeca su ga pokušavala nagovoriti govoreći kako je to samo jedan mali dio filma, ali da je film inače super, izvanredan, svi govore kako je odličan. Otac je tvrdoglavo ostao pri svome.

Sutradan su se djeca vratila iz škole i dočekao ih je ugodan miris kolača – onih koje
oni najviše vole. Otac reče – « Evo djeco da se iskupim što vam jučer nisam dopustio gledati film, ispekao sam vam kolače koje najviše volite. Radio sam ih po našem starom receptu, samo sam ovaj put napravio malu iznimku. Znate, dodao sam malu količinu sastojaka iz kante za smeće. Ali ne brinite, to je tako maleni i sućušni dio da to nećete uopće opaziti. Vjerujte mi, tako je mali dio da neće promijeniti okus kolača.» Djeca su naravno s gađenjem odbila kolače ali i shvatila poruku: NEMA ZLA KOJE JE MALO!!!

Duhovni osvrt

Čisto srce

Mladi čovjek jednoga dana došao je starom, iskusnom čovjeku te upitao za savjet. Mladić je ispričao kako redovito čita Sveto Pismo, sluša Božju riječ, moli, ali jedva što od toga ostane u njegovu srcu. Mnogo toga ubrzo zaboravi te upita starca, što mu je činiti. Starac mu donese uprljanu vrbovu košaru i zatraži od mladića: “Donesi mi, molim te, vode u ovoj košari sa onog dolje izvora.”

Mladić se začudi, kako će donijeti vode u vrbovoj košari? Međutim, mislio je, možda se dogodi čudo te uspije donijeti vode. Došao je do izvora i dugo držao košaru u vodi. Zahvati vodu i pohita k starom čovjeku. Međutim, čudo se ne događa. Voda je davno iscurila dok je došao natrag. Starac mu veli: “Idi ponovo! Zagrabi i donesi vode u košari!”

Deset puta ga posla na izvor, i sve je bilo uzaludno. Nije uspio donijeti nimalo vode starcu. Kaže mu pustinjak: “Sad pogledaj! Košara koja je bila uprljana, sad je posve čista! Isto se zbiva sa riječima Svetog Pisma i molitvama u tvome srcu. Nikada ti neće uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječi te sile donose mir, poniznost, ljubav i dobra djela. Te riječi s vremenom pretvaraju tvoju prljavštinu u predivni Božji perivoj.”

Pokušajmo biti ustrajni u molitvi i molimo iskrenim i poniznim srcem!

Pročitajte tekst iz Biblije, Izreke 4. Poglavlje, ima samo 27 stihova. Pronađite savjete za svoj život. Iskušajte život sa Bogom.

Duhovni osvrt

Imati ili biti?
Biti ili ne biti?


Zar nije zastrašujuće kako se mi ljudi koprcamo ne bi li pronašli svoj identitet u onome što činimo umjesto da ga tražimo u onome tko smo? Naš identitet sve je više nalik ogrtaču kojim bezuspješno pokušavamo sakriti svoju golotinju. Baš kao što odjeću kupujemo tako i svoje identitete pokušavamo nabaviti. Kada ne bi bilo statusnih simbola kojima sakrivamo svoju nagost, kada ne bi bilo naših limenih ljubimaca, sve dužih titula, naših kreditnih kartica, privilegiranih klubova čiji smo članovi (znaš, ne može tamo baš svatko), mi vjerojatno ne bismo ni posjedovali identitet kojim bismo se mogli zaogrnuti. Ostali bismo goli, onakvi kakvi uistinu jesmo, a to nam nije ni na kraj pameti. Ma tko danas cijeni i voli iskrene ljude, one koji govore ono što misle, ma tko danas uz sebe želi takvog čovjeka? Važno je svidjeti se svijetu, dobiti pljesak, ogrijati se na svijetlu reflektora. No, što ako uslijedi jedan običan otkaz, kada padnu dionice na burzi, nagomilaju se računi, ostave nas voljeni, kada se uruše kule podignute na pijesku? Osjećate se bespomoćnima i ne znate kako dalje? Tada kažu – to je kriza identiteta. Onda treba navaliti na seminare, tečajeve, pokupovati sve moguće priručnike ne bi li stekli izgubljeno samopouzdanje i sigurnost, ne bi li saznali – tko smo?

Kada dijete pitamo: „Tko si ti?“ dijete će nam odgovoriti: „Ja sam curica, dečko, mamina maza...“ A mi odrasli, kako bismo mi odgovorili? Uostalom, tko danas koga i pita – tko je. Danas se najčešće pita: „A čime se vi bavite?“ Život je pozornica na kojoj je nabitnije dobro odigrati svoju ulogu. Jedna od najčešćih današnjih bolesti sigurno je kriza identiteta. Međutim, krizu identiteta ne bi smjeli imati oni koji vjeruju u Boga.


Tko si ti? Ja sam dijete Božje. Može li itko izgubiti ovaj identitet? Ne. Ne može. Ne može jer je ovo najsolidniji identitet kojeg netko može imati. Oni koji tako postave stvari više cijene dar života jer vjeruju kada ne bi bili toliko važni onda ih Bog ne bi ni stvorio. Bog ne radi nevažne stvari, ne stvara nevažne ljude. Nitko od nas nije kršćanin sam. Nitko. Svidjelo se to nama ili ne, mi smo na ovom putovanju vjere zajedno. Mi smo braća i sestre. Mi smo zajednica. Mi smo tijelo Kristovo. Ta istina dramatično mijenja način na koji nam je živjeti. Trebali bismo shvatiti da smo svi mi ranjeni, polomljeni i da je Božja milost jedino ljepilo koje nas je u stanju učiniti cijelima. Znaš li da tvoj vanjski izgled, tvoje bogatstvo ili uspjeh nemaju veze sa Božjom ljubavi prema tebi? Mi bismo konačno to trebali shvatiti i naučiti primati jedni od drugih i davati jedni drugima ne očekujući ništa za uzvrat. Svjedoci za Krista, svjedoci vjere jesu svjetlo u tami ovoga svijeta i jesu sol u ovom bljutavom svijetu. Ukoliko nismo svijetlo i sol onda nismo ni svjedoci. Kao djeca Božja mi smo najbolji svjedoci. Pa zar netko može bolje svjedočiti o ocu od njegove djece? Mnogi među nama misle kako u svom životu nisu u stanju napraviti nikakvu značajnu razliku. Ali beznačajna skupina dvanaestorice vrlo običnih ljudi – neprofinjenih i neobrazovanih – koje je Isus izabrao za svoje učenike kako bi predstavili kršćansku poruku, poprilično neprijateljski raspoloženom svijetu, učinili su razliku. Svaki put kada stojiš na strani pravde, kada pružiš ruku pomoći bližnjemu u
nevolji i kada govoriš drugima o Kristovoj ljubavi i živiš Kristovu ljubav, ti činiš razliku.


Bog traži svoju djecu i pita: „Jesi li i ti moje dijete? Mogu li računati na tebe?“ Koji je tvoj odgovor? Hajde da budemo zrnca soli i sjajna svjetla!

Duhovni osvrt

Psalam 139.

Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
Kamo da idem od duha tvojega i
kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u podzemlje legnem, i ondje si.
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.
Reknem li: "Nek` me barem tmine zakriju
i nek` me noć umjesto svjetla okruži!" -
ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!

Psalam 139,1.-14.17.18.23.24.

Duhovni osvrt

Zaboravljeni

Ovo su dani kada je predviđeno da bi svi trebali biti posebno veseli, posebno darivani. Oko nas je sve puno lampica, šarenih poklona, hrane, pjesama… pripremamo se za ispraćaj stare i doček Nove godine. Poklonima se svi vesele, a djeca posebno. Lijepo je dobiti poklon ali postoje pokloni koji su bolji i od najskupljih igračaka koje možete izgubiti ili potrgati. Zapravo, sve što djeca ili odrasli posjeduju koliko god vrijedno bilo, u usporedbi s vječnim, izgleda samo kao igračke.

Čemu se vi veselite? Što očekujete? Možda bolji posao? Bolje zdravlje? Više novca? Možda s druge strane dajete dosta svima oko sebe ali to kao da nitko ne primjećuje? Ono što je svijet previdio, Otac nebeski je zapamtio. Dobra djela koja nitko nije posebno pohvalio, vaš trud koji nitko nije nagradio. Vaš život koji nitko nije posebno zapazio.

Postoje pokloni i nagrade koji neće izostati, koji neće dosaditi niti izblijedjeti. Sam Gospodin Bog će ih podijeliti. I zato budite još malo strpljivi i veselo iščekujte budućnost. Ne zahtijevajući nešto posebno samo za sebe, ne požurujući, već smireno čekajte, otvorenih očiju, ispruženih ruku. Sam Bog, osobno, dati će nagradu. Kada treba odati priznanje, tada Bog ne šalje izaslanike već On to sam učini. Tako da nije anđeo Mihael taj koji će jednog dana dijeliti krune, nije anđeo Gabriel taj koji će vam se obratiti u ime Trojstva.

Svi koji su na zemlji bili nepoznati, neprimjetni, na nebu će biti itekako poznati, onima kojima se nitko od ljudi ovdje nije divio sada će se diviti anđeli, mali će biti veliki, naizgled neugledni tamo će biti vidljivo posebni. Za tako nešto vrijedi, uz prihvaćanje milostive žrtve Spasiteljeve, dati i sve od sebe, moliti za pomoć, ustrajnost, živjeti životom djeteta Nebeskog Oca.

To nije život zabrana, odricanja, suhog zakona. To je život ispunjenih molitava, mirne duše, velike radosti. To je život u kojem otkrivate što druge ljude oko vas veseli. Život u kojem vam nije teško učiniti dobro svome bližnjem. Život u kojem ljubiš Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom, a bližnjega svoga kao samoga sebe! (Matej 22,36.-40.)

Lako je pokloniti plastičnog anđela ali pokušajte vi nekome biti kao anđeo. I vi možete utješiti, pomoći, podignuti, zahvaliti, podijeliti. Udijelite siromahu, nahranite promrzle ptičice, podijelite svoj obrok, stisnite ručicu svog djeteta, zagrlite život. Imate Oca na Nebu. Niste sami! I ti si Njegovo dijete. Biblija kaže:

“Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. Podašna ruka nalazi okrepu i tko napaja druge, sam će se napojiti.” Izreke 11, 24.25.

“Dajite, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.” Luka 6,38

Duhovni osvrt

Križ

Postoji priča o mladiću koji se prema svom mišljenju našao u teškoj situaciji. Nije vidio izlaz iz svoje situacije. Pao je na koljena i molio: Gospodine, ne mogu dalje. Pretežak mi je križ koji nosim.

Gospodin mu je odgovorio: Sine moj, ako ti je pretežak, vrati ga u ovu sobu pa iz nje izaberi neki drugi, koji god ti se učini lakšim. Mladić se osjećao rasterećenim, Hvala ti Gospodine! Počeo je pregledavati sve križeve u toj prostoriji. Bilo je tu stvarno mnogo križeva. Neki su bili tako visoki da im se vrhovi nisu mogli vidjeti, drugi su bili tako široki ili nezgrapni da ih nikako nije mogao primiti. Onda je zapazio mali križ koji je bio naslonjen na zid. Mladić je prošaptao –Gospodine, želio bih uzeti taj križ. Gospodin mu je odgovorio: Sine moj, to je križ koji si upravo donio.

Duhovni osvrt

DVOSJED

Kažu da mala djeca imaju urođenu svijest o postojanju Boga kao Stvoritelja svega. Pomislih, pa dobro, možda imaju, možda nemaju. No, jedno je sigurno, djeca ovaj svijet doživljavaju potpuno drugačije nego mi odrasli.
Djeca plaču kada su u strahu, kada su gladni, kada osjećaju nepravdu, a smiju se stvarima koje nama odraslima više nisu zanimljive. Djeca imaju poseban odnos s Bogom i iskrenu vjeru u Božju moć. Djeca uvijek imaju riješenje, mole se za potrganu igračku, mole za bolesnog prijatelja, mole se da proradi kamera na kompjutoru kako bi vidjeli svoju tetu koja živi daleko. Zapravo i teta je željela vidjeti njih ali teta se nije za to sjetila pomoliti... i znate, vidjeli su se toga dana.

Evo što se dogodilo u jednoj običnoj dječjoj sobi... U sobi dječji krevetić, police, igračke, ormar, komoda,a bio je tu i jedan dvosjed. Mama ove obitelji željela je preurediti dječju sobu i rekla svojoj djevojčici(3,5 godine): Znaš, trebali bi odnijeti ovaj dvosjed iz tvoje sobe tako da imaš više mjesta. Djevojčica je ozbiljno i pomalo zabrinuto pogledala mamu i rekla: Ali mama, ne možeš odnijeti dvosjed! Jer, gdje će onda Isus sjediti kad dođe?

Jesmo li zaboravili kako je to u dječjem svijetu? Čuvaš li ti mjesto u svome domu, u svome srcu za Isusa? Da, djeca imaju svoju sliku o Bogu. Djeca čak imaju i mjesto za Isusa! Gdje je tvoj Isus?  Poznaješ li ga? Želiš li provesti vrijeme s Njim? Pronađi mjesto za Njega u svome srcu, u svome domu, u svome danu, u svome životu i uživati ćeš mnoge blagoslove.

Duhovni osvrt

KOJA JE TVOJA ISPRIKA?

Mala djece već pokušavaju izbjegavati dodijeljene zadatke, a odrasli samo smišljaju profinjenije izgovore. Ne bih sada, mogu kasnije? Ne sviđa mi se ideja, ne želim, ne mogu, nije vrijedno... i slične isprike... imamo ih na stotine. Odbijamo poslušnost roditeljima, učiteljima, autoritetu bilo koje vrste. Toliko smo već navikli živjeti po svome da smo sami sebe uvjerili u istinitost svojih isprika. Savršene su.
No, pokušavamo li i Bogu prodati svoje jeftine, prozirne isprike? Nemam sada vremena, moram zaraditi za hranu, otplatiti kredit, morao sam malo slagati, malo ukrasti... I tako se vrtimo u krugu svojih jadnih i praznih riječi. A Bog ima za nas toliko vrijednih i uzvišenih zadataka. Možeš razgovarati sa svojim Ocem, čitati njegovu Riječ, osjećati radost ispunjene molitve, Božju zaštitu, imati iskustvo vrijednog života, biti od pomoći ljudima oko sebe. Ali, čuješ li uopće Božji glas? Želiš li krenuti Njegovim putem? Želiš li da te Bog upotrijebi? Je li danas lakše slušati Božji glas? Jesmo li drugačiji nego ljudi iz Biblije?

Jakov je bio varalica, Petar je imao tešku narav, David je imao izvanbračnu aferu, Noa se znao napiti, Jona je bježao od Boga. Pavao je bio ubojica, Gideon je bio nesiguran, a Marta se stalno brinula. Toma je sumnjao, Sara je bila nestrpljiva, Ilija je bio ćudljiv, Mojsije je mucao, Zakej je bio nizak, Abraham je bio star, a Lazar mrtav...

Tako dakle, a koja je tvoja isprika? Može li tebe Bog upotrijebit?

On ne poziva osposobljene, On osposobljuje pozvane!

A za divno čudo, svi ovi sa svojim nabrojanim slabostima imaju posebno mjesto ne samo u Bibliji već i u Božjem srcu. Pokajali su se, oprošteno im je, promijenili su svoj život. Iz jada u radost, iz brige u zahvalnost, iz straha u pobjedu. Bog i tebe zove. I tvoj život ima poseban smisao. Ne daj da tvoje mjesto u Božjem srcu ostane prazno jer umjesto tebe tamo ne može biti nitko drugi. Bog te zove, što ćeš mu reći?

Duhovni osvrt

Ono što si ti

Poznati govornik započeo je svoje predavanje podignuvši u zrak novčanicu od 50 eura. Pitao je: „Tko želi ovu novčanicu?“ Sve ruke u dvorani su se podigle. Nastavio je: „Ovih 50 eura dat ću nekome od vas ali ću prije toga nešto učiniti.“ Zgužvao je novčanicu i upitao: „Želite li je još uvijek?“ Opet su sve ruke bile podignute. Zatim je bacio novčanicu na pod i gazio je cipelama. Podignuo ju je zgužvanu i prašnu.
„Dakle, želite li je još uvijek?“ I opet su sve ruke u dvorani bile podignute. Govornik je nastavio: „Upravo smo naučili vrijednu pouku. Što god sam učino s ovom novčanicom vi ste je i dalje željeli jer ona u nijednom trenutku nije izgubila svoju vrijednost. Često nam se u životu dogodi da nas netko odgurne od sebe, padnemo nisko, osjećamo se izgužvano, ponekad bezvrijedno. Ali bez obzira što nam se u životu dogodilo mi nikada nećemo izgubiti na vrijednosti. Bili prljavi ili čisti ili izgužvani, mi smo i dalje neprocijenjivi za one koji nas vole.“

A Bog nas voli više od ičega na svijetu!

On kaže: „Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim.“ Izaija 43,4.
„Ljubavlju vječnom ljubim te...“
Jeremija 31,3.
„Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“ Ivan 3,16.

Naši životi se ne vrednuju po onome čime se bavimo, koga poznajemo ili kakvi smo. Mi smo za Boga nešto posebno i to ne smijemo smetnuti s uma. Božji sin umro je za tebe i nudi ti ljubav, radost, mir i vječnost. Želiš li to? Što ćeš mu ti odgovoriti?

Duhovni osvrt

ISUS ĆE DOĆI!

Još jedna jesen je pred vratima. Ljetni odmori su završili, počinje novo školsko i poslovno razdoblje. Vijesti su svakakve... tečaj raste, tečaj pada, dionice su nestabilne, politika je svijet za sebe, gorivo je poskupjelo, u bolnicama liste čekanja, neki se rastaju, neki sklapaju brak,  sport – neki navijači se vesele, drugi su nezadovoljni, vrijeme – mjestimice oblačno.
U poplavi svega i svačega da li ste spremni čuti i ovu vijest - Isus dolazi!
Zvuči li vam kao stvarna vijest ili pomišljate... eto neki fanatici opet fantaziraju o nebu.
Ali ISUS DOLAZI. Tako piše u Bibliji!
Biblija ili Sveto pismo je knjiga koju je potvrdila i arheologija i povijest. Isus dolazi - to slušamo od svećenika, to se čuje na sahranama. Pa jesmo li mi stvarno kršćanska zemlja? Kršćani su Kristovi sljedbenici, a oni bi trebali znati! Da li Isus Krist stvarno dolazi?
DA, ISUS ĆE DOĆI. Vjeruješ li to? Živiš li tako? Pripremaš li se za taj susret?

Tada im reče: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.“
Ove je riječi Isus rekao svojim učenicima prije svog uznesenja na nebo. Zapisane su u Evanđelju po Marku 16,15.

I ti si Božje stvorenje. Želiš li čuti Radosnu vijest? Bog te je stvorio, Isus je umro za tebe. Sada je odluka na tebi? Što ćeš učiniti? Želiš li bolje upoznati Boga kroz Bibliju? Nemoj imati Boga negdje sa strane, kao vatrogasca koji se zove samo kada je već gusti dim svuda oko tebe, a od vatre jedva možeš pobijeći. Nemoj imati Boga kojem ćeš samo izgovarati sebične želje i čekati da ti On ispuni svaki prohtjev. Ako ne dočekaš ispunjenje svojih želja, zaključuješ - Bog zasigurno ne postoji?!
Želiš li znati više o svom Stvoritelju i Spasitelju? Dođi, upoznat ćemo se i zajedno proučavati Bibliju, Riječ Božju. Uzmi svoju Bibliju, obriši prašinu s nje i pronađi Radosnu vijest. Pomoli se svojim riječima, otvorenog iskrenog srca i duše. Bog će te voditi!

Uistinu veli: „Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.“
Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja. 2. Korinćanima 6,2.

Duhovni osvrt

Avion na autobusnoj stanici?


Jeste li ikada sreli osobu koja je na autobusnoj stanici čekala avion za Pariz? Ta osoba zna - Pariz je lijep grad, jako ga želi posjetiti, ima čak i dovoljno novca ali je na krivom mjestu! Što ćete učiniti? Sjesti pored osobe i lijepo joj reći da ste baš vi nedavno posjetili Pariz i znate kako avion polazi iz zračne luke. Ili ćete pomisliti, pa šta me briga, ako ta osoba želi čekati avion na autobusnoj stanici, neka čeka. Nije vaš problem što avioni tu ne slijeću. Ionako vi imate pametnijeg posla nego čudaku objašnjavati od kuda polijeću avioni.

Da li tako prolazimo pored ljudi koji u ovom zbunjujućem životu pokušavaju pronaći svoj put ka smislu postojanja? Možda te i nije previše briga za druge. Ali priznaj sam sebi, da li ti znaš koji je smisao tvog postojanja? U idealnom slučaju, odživiš svoj život, poneki pad, nekoliko uspona, imaš koristi od drugih, nešto daš od sebe i ...na kraju umreš. Zar je to sve?

Misliš, a tko je mene pitao da li želim ovakav život, da li uopće želim biti ovdje? Nitko te nije pitao. Kažu, rođeni smo iz ljubavi, no nažalost nije se to svima dogodilo. Neki su od najranijih dana djetinjstva okusili suze, puno suza... Pa čak i da vam je život prilično ispunjen, sve potrebe su vam zadovoljene, još uvijek ostaje pitanje, zašto smo zapravo ovdje?


Da li je naša planeta kao autobusna stanica na kojoj svi čekamo nešto bolje, čekamo rješenje, čekamo „avion za Pariz“. Čekamo romantiku, ljubav, odmor, sigurnost, ljepotu, zadovoljstvo, smisao. Ali želimo da to traje, zauvijek. Ne samo 80-ak godina. Želiš vječnost. Čekamo nekoga tko nam daje odgovore na sva pitanja.

Vjerujte, odgovor postoji! Sa vjerom u Boga i avioni slijeću na autobusne stanice. Sa vjerom u Boga, siromašni su bogati, slijepi gledaju, hromi trče, gluhi čuju, bolesni ozdravljaju, mrtvi žive.

Duhovni osvrt

Biblija i mobitel

Što bi bilo, kad bismo s Biblijom postupali kao sa svojim mobitelom?
• imali bismo je uvijek uz sebe;
• pogledali bismo je više puta dnevno;
• ako bi se dogodilo da smo je zaboravili, brzo bismo se vratili po nju;
• upotrijebili bismo je da nekom porukom iz nje obradujemo prijatelje;
• smatrali bismo da bez nje ne možemo živjeti;
• svojoj djeci bismo poklonili bar po jednu – radi njihove sigurnosti – a i da bismo ostali u vezi s njima.


Razlika između Biblije i mobitela:
• kod Biblije nema nikad problema s mrežom;
• uvijek omogućuje dobru vezu, bez obzira gdje se nalazimo;
• neograničeni razgovori i slanje poruka su pre paid – Isus je platio račun;
• nema iznenadnog prekida komunikacije – baterija je uvijek puna.

SOS brojevi:
• ako si utučen, biraj Ivan 14;
• ako si uznemiren, biraj Psalam 51;
• ako si zabrinut, biraj Matej 6,19,34;
• ako si u opasnosti, biraj Psalam 91;
• ako ti se čini da je Stvoritelj daleko od tebe, biraj Psalam 63;
• ako ti vjera slabi, biraj Hebrejima 11;
• ako si usamljen ili se bojiš, biraj Psalam 23;
• ako misliš da si bezosjećajan i suviše kritičan, biraj 1. Korinćanima 13;
• ako tragaš za tajnom prave sreće, biraj Kološanima 3,12–17;
• ako želiš mir i sigurnost, biraj Matej 11,25–30

Duhovni osvrt

BIBLIJSKE ČINJENICE O SUBOTI I NEDJELJI

Zašto treba svetkovati subotu? Što je suština subote? Tko ju je izdvojio, kada i za koga? Čiji je dan subota? Mnogi slave prvi dan tjedna – nedjelju – što Biblija kaže o tome? Neki slave sedmi dan – subotu – na osnovu kojih biblijskih dokaza?

- Nakon šest dana stvaranja Zemlje Bog je počinuo sedmog dana. (Postanak 2,1-3) Ova je istina potvrdila taj dan kao Božji dan odmora i uspomenu na stvaranje.
- Sedmi je dan – subotni dan – postao Božjim danom odmora. Možemo li zamijeniti dan svog rođenja danom u koji nismo rođeni? Ne! Isto tako, ne možemo zamijeniti Božji dan odmora danom u koji On nije počinuo. Tako je sedmi dan još uvijek Božji subotnji dan.
- Stvoritelj je blagoslovio sedmi dan – subotu. (Postanak, 2,3)
- On je posvetio sedmi dan – subotu. (Izlazak, 20,11)
- Subota je ustanovljena prije pada u grijeh i zato nije simbol jer su simboli uvedeni poslije pada u grijeh.
- Isus je rekao da je subota načinjena za čovjeka (Marko, 2,27); što znači za sve ljude bez obzira na vrijeme u kome su živjeli i narod kome su pripadali.
- Subota je dana Adamu, praocu ljudskog roda. (Marko, 2,27; Postanak, 2,1-3)
- Preko Adama, subota je dana svim ljudima. (Djela, 17,26)
- To nije hebrejska institucija jer je uspostavljena 2300 godina prije nastanka hebrejske nacije.
- Biblija je nikad ne zove hebrejskom subotom već uvijek „subotom Gospoda Boga tvojega“. Stoga ljudi trebaju pažljivo obilježiti Božji sveti dan odmora.
- Ona je bila dio Božjeg zakona prije uspostave saveza na Sinaju. (Izlazak, 16,4.5.27-29)
- Bog je stavio subotu u srce svog moralnog Zakona (Izlazak, 20,1-17). Zapovijed o suboti kao danu odmora nepromjenjiva je kao i ostalih devet zapovijedi.
- Zapovijed o suboti – kao i sve ostale zapovijedi – izgovorena je glasom živoga Boga. (Ponovljeni zakon, 4,12-13)
- Svaku zapovijed Bog je osobno napisao (Izlazak, 31,18) na kamenim pločama i tako potvrdio njihovu nepromjenjivost. (Ponovljeni zakon, 5,22)
- Ploče s ispisanim Božjim zakonom čuvane su u Kovčegu zavjeta, u Svetinji nad svetinjama. (Ponovljeni zakon, 10,1-5)
- Bog je potpuno zabranio savki rad subotom. (Izlazak, 34,21)
- Zato što su prezreli subotu, Bog je dozvolio da jedan naraštaj Izraelaca umre u pustinji. (Ezekijel, 20,12-13)
- Subota je uzvišeni znak istinitog Boga. (Ezekijel, 20,20)
- Bog je obećao da će Jeruzalem zauvijek stajati ako Hebreji budu čuvali i poštovali subotu. (Jeremija 17,24-25)
- U svojoj povijesti, Hebreji su dospjeli u babilonsko ropstvo zato što su prekršili subotu. (Nehemija, 13,18)
- Jeruzalem je bio razoren zbog toga što je prekršena zapovijed o suboti. (Jeremija, 17,27)
- Sedmi dan je Gospodnji dan. (Otkrivenje, 1,10; Marko, 2,28; Izaija, 58,13; Izlazak, 20,10)
- Bog je obećao naročiti blagoslov svima koji svetkuju subotu. (Izaija, 56, 6-7)
- Ovo je obećanje sastavni dio proročanstva koje se odnosi na kršćanski religijski sustav. (Izaija, 56)
- Bog će uzdići svakoga tko čuva subotu. (Izaija, 56,2)
- Bog nas poziva da je zovemo „slavnom subotom“ a ne „starom židovskom subotom“ ili „jarmom ropstva“. (Izaija, 58,13)
- Budući da su mnoge generacije gazile subotu, ona će u posljednjim danima biti obnovljena. (Izaija, 58,12-13)
- Svi su biblijski proroci čuvali i poštovali sedmi dan – subotu.
- Božji Sin je, u svojoj otkupiteljskoj misiji na našoj Zemlji, poštovao sedmi dan. Tako je slijedio primjer svoga Oca. Zar da mi ne slijedimo primjer i Oca i Sina? (Luka, 4,16: Ivan 15,10)
- Isus je bio Gospodar subote (Marko, 2,28) što znači da je On ovaj naročiti i posvećeni dan poštovao.

Duhovni osvrt

Vjera u Boga donosi život.
Vjera donosi odmor.
Dopusti Bogu da stvarno bude Bog u tvome životu!

Činjenica je da smo svi napravljeni iz potpuno istog materijala kao i većina inteligentnih, kreativnih, veličanstvenih bića na kugli zemaljskoj. Štoviše, složeni smo od iste atomske građe kao i najviše planine na ovoj planeti i najsvjetlije zvijezde u galaksiji. Dakako, isto to vrijedi za puževe, krumpire, štrucu od mljevenog mesa - možda je baš to razlog da nam se čini kako neke stvari u životu nemaju smisla. Zašto nastojimo stvoriti svoje male svjetove i obmanjujemo se da potpuno vladamo svojim postojanjem kad sa stopostotnom sigurnošću znamo da to nije tako? Zašto uporno tvrdimo kako je individualnost suština naše osobnosti, a s druge strane prihvaćamo ponižavajuću razinu konforizma doslovce u svakom aspektu života? Zašto djeca vjeruju u čarolije, a odrasli ne? I zašto grčevito ustrajemo u tome da smo u pravu, a dobro znamo da upravo različitosti čine život zanimljivim? Uostalom, pola svijeta okrenuto je naopačke, pa nema baš nikakva razloga da se svi slože u svemu. Čak i nešto toliko temeljno i mudro kao "ne zvači s otvorenim ustim" nije opće prihvaćeno kao što ste mislili. I kada se rasplamsaju strasti, zašto odabiremo svađu i tučnjavu, kada je cha-cha-cha puno ugodniji, daleko manje šteti, a jednako je učinkovit u oslobađanju napetosti? Zašto je toliko prihvaćeno zajedništvo, kad stalno gradimo obrambene mehanizme oko svojih najdubljih osjećaja i uvjerenja i nikako ne možemo biti istinski bliski s nekim? Možda do zabune dolazi jer život nije uvijek onakav kakvim se čini. Svi smo opsjednuti vanjskim izgledom. Svi imamo zavjese pred očima pa uglavnom vidimo ono što želimo vidjeti. Kad napokon progledaš, možda ćes se zaprepastiti nad mračnim pogledom na svijet koji je pogodovao sitnim osobnim planovima. Čim uspiješ maknuti zavjese i sama sebe vidiš u drugačijem svjetlu, možeš čak i postavljati pitanja o svijetu i svojoj ulozi u njemu. Drugim riječima, istraživati smisao života.

Dakle, što je zapravo život? Često čujemo "život je putovanje". Može biti, ali kamo zapravo? Neki kažu da u životu treba stjecati znanje. Ako je to točno, zašto se pametni ljudi u pravilu odjevaju grozno loše? Postoje i takvi koji tvrde da život nema smisla; On naprosto "jest". Čovjece, koje "duboko" razmišljanje! Dođi malo bliže i otkrit ću ti malu tajnu... SVE TE IDEJE SU TOTALNO GLUPEEE!!!

Jedina tema koja poput jeke odzvanja kroz mnogobrojne popularne teorije u životu jest ljubav. Ljubav u svim svojim krhkim oblicima je jedina moćna, trajna sila koja unosi pravi smisao u naše svakodnevne živote. Naravno, ne govorimo o romantičnoj "cmok-cmok" ljubavi, iako je i to poprilično jaka stvar. Poznata je činjenica da slomljeno srce boli mnogo žešće nego kad na duboku ranu iscijediš limunov sok. Ljubav na koju mislim je vatra koja plamti u svima nama, unutarnja toplina koja štiti dušu da se ne smrzne studenima očajanja. To je iskonska ljubav prema životu. To je glas koji uzvikuje: "Slavi život, budi kreativan!" Nosi u sebi snagu i spoznaju da za neke stvari u životu vrijedi umrijeti, ali ima mnogo više toga za što vrijedi živjeti. Ohrabruje nas da svaki trenutak pozdravljamo jednako kao prijatelja u zračnoj luci i prigrlimo prilike za izražavanje osjećaja na način zbog kojeg smo sretni što postojimo. Ljubav prema životu navodi nas da pomažemo drugima jednostavno zato što je krasan osjećaj kad možemo učiniti nešto za one koji nas okružuju. Svi mi znamo kako je divan osjećaj biti oslonac obitelji i prijateljima ( dakako, postoje granice). Ma koliko to dobro zvučalo i koliko god istinita bila izreka: " Tu si da živis život koji voliš", i dalje ostaje sva sila ne baš ugodnih pitanja. Konkretno: " Zašto si zapravo tu? Što ti to istinski voliš?" Ljudi koji sebi ne postavljaju ova pitanja vječno idu kroz život čudeći se zbog čega cijela ta priča nije zabavnija. Nerijetko misle da su napušteni, ili ne mogu pretopiti u riječi, ali osjećaju da ipak negdje nešto smrdi. Činjenica jest da smo često usredotočeni na ono što činimo, te gubimo iz vida kuda zapravo idemo. A što zapravo radimo? Današnji svijet je prepunjen kojekakvim ometanjima, rokovima i prioritetima. Gubimo osjećaj za dan i noć. Upadamo u lavinu strahova i želja koja nas gura u trku koja je unaprijed osuđena na propast. Mi svejedno jurimo, jurimo, jurimo da dosegnemo određenu točku u svom životu, a šta onda?

Duhovni osvrt

Job 9:9-10
"On je stvorio zvijezde: Medvjeda, Oriona, Vlašiće i zvijezde juga; On čini djela velika i nedokučiva i divna, kojima nema broja."


Cijeli svemir i sve sile koje nalazimo u njemu su isplanirane i stvorene u Božjem umu. Obzirom da je On Bog, nije bio primoran načiniti išta na određeni način.
Proučavanje svemira i sila u svemiru nazivamo “kozmologija”. Noćno nebo je prizor koji ostavlja bez daha svakoga tko ga može vidjeti daleko od svijetla velegrada. Kada kozmolozi promatraju svemir, vide misterije koje se ne mogu objasniti. Te misterije i nepoznanice mogu doslovno učiniti da i najmoćniji superkompjuteri današnjice dožive “živčani slom” prilikom izračunavanja stvari koje se ne mogu točno procijeniti. Kozmolozi bi trebali biti oni koji najviše mogu prepoznati Božju veličinu i genijalnost.
Istraživači su nedavno zadali zadatak superkompjuteru da izračuna gravitacijski kolaps velike količine materije u svemiru. Rezultat je bio ono što znanstvenici nazivaju “beskonačnost”. To znači da je odgovor na postavljeni matematički problem toliko složen da ga niti jedan znanstvenik ne može riješiti niti izračunati. Čak niti najjači superkompjuter na svijetu nije dorastao tom zadatku! Tim koji je došao do odgovora kojeg nisu mogli objasniti niti dokazati znanstvenim metodama, priznaje da moderna znanost ustvari zna vrlo malo o prirodi svemira.
Kozmolozi znaju da svemir nije proizvod slučajnosti. Oni očekuju da svemir ima svoje zakone po kojem stvari funkcioniraju na smisleni način. Što više produbljuju svoja saznanja o svemiru, stječu sve veće poštovanje prema Umu iz kojega je svemir nastao. Proučavanje svemira i njegovih zakona, nagnalo je i najtvrđe ateiste da priznaju kako “ideja” o Bogu Stvoritelju i nije tako nemoguća kako su mislili.

Duhovni osvrt

Blago vama!

Koliko puta ste rekli ili pomislili gledajući nekoga – blago tebi! Jer taj netko je imao, bio, postigao, dobio i slično. A sigurno volite i kada vama netko kaže – blago tebi! Sa strane gledajući ne znači da je to odmah zavist, možda više želja za tim nečim.

Zamislite grupu ljudi koju možemo ovako opisati: Siromasi u duhu, oni koji tuguju, krotki, gladni i žedni pravde, milosrdni, oni koji su čista srca, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti. Da li vam privlačno izgleda ova grupa? Dijelom su to, na prvi pogled slabosti, a dijelom su vrijednosti. Ali vrijednosti koje nažalost slabo vrijede u ovakvom svijetu u kojem živimo. Da li biste željeli biti ovakvi? Pa tko bi ovo želio?

A sada da vas upitam...

Želite li kraljevstvo nebesko? Želite li konačno i zauvijek biti utješeni , želite li baštiniti zemlju, nasititi se pravednosti, postići milosrđe? Želite li Boga gledati, zvati se sinovima Božjim? Tko ne bi želio vidjeti kako pravda pobjeđuje i uživati Božju prisutnost? Ovo već zvuči privlačnije!

Tko će to moći?
Evanđelist Matej daje odgovor Matej, 5, 3.-10. Pročitajte u svojoj Bibliji!

ISUS je živio usred siromaštva i prašine kako bismo mi mogli živjeti u neopisivu bogatstvu. ON je proveo duge noći u molitvi da bismo mi mogli provesti vječnost s Bogom. U kršćanstvu je sve obrnuto od mjerila ovoga svijeta, siromaštvo i bogatstvo, sreća i nesreća, zadovoljstvo i ne zadovoljstvo. Premda je teško živjeti drugačije od većine Isus nas na to poziva jer samo u tome leži Njegov blagoslov i mir u srcu.

I zato BLAGO VAMA koji vjerujete!

Duhovni osvrt

Vaša Biblija i vi

Postoje milijuni Biblija po kršćanskim domovima koje stoje neotvorene, nečitane, osim možda prigodom pogreba ili vjenčanja. Kako je s vama? Čitate li svoju Bibliju?

Čitajte dok ste još mladi, kad su vam tereti najteži i naći ćete u Bibliji snagu i ohrabrenje.

Čitajte je dok ste u poodmaklim godinama i naći ćete u njoj svjetlo za večer svog života i divnu nadu o dolasku boljeg življenja.

Čitajte Bibliju dok ste svjesni grijeha, opterećeni zlim željama i kada dobijete snagu, pronađete put, pobijedite zlo, mir će zavladati u vama.

Čitajte kad ste tužni i naći ćete utjehu koju vam ništa drugo ne može dati.

Cijelom vašom Biblijom teče prava rijeka života što izvire iz samog Neba. Otvorite je i čitajte jer duhovna bujica može poteći i kroz vaš um, liječeći, čisteći, obnavljajući i jačajući silom. Kakvo je to blago! Kakva je šteta imati ga u svojoj kući, a ne potražiti ga! Ostati siromašan, a možete se obogatiti! Ostati slabi, a možete biti jaki. Ostati obeshrabren, a možete zračiti radošću!

Čitajte Bibliju kada...

Želite saznati više o kršćanstvu ............ Rimljanima poslanica

12 poglavlje

Potrebna vam je utjeha ..................... Izaija 40

Želite se iskreno moliti ...................... Matej 6, 5.-15.

Potišteni ste .................................. Psalam 34.

Želite slaviti Boga ............................ Psalam 148.

Blago je u vašoj Bibliji!

Duhovni osvrt

MAJSTOR ZIDAR

Ovo je priča o majstoru - zidaru. On nije bio bogat. Sa svojom je obitelji živio u sasvim običnoj kući ali imao je poseban dar. Znao je tako dobro zidati, prelijepe, sigurne,  veeelike kuće, sa širokim vratima, visokim prozorima i ljudi su jako voljeli kupovati kuće koje bi ovaj majstor sazidao.
Majstor je radio za svog šefa. Šef bi dao majstoru novce i sve mu dalje prepustio, od nacrta, temelja, zidanja i krova. Šef je cijenio svog majstora, dugo su godina radili zajedno i majstor je sazidao mnogo prelijepih kuća koje je šef mogao dobro prodati i zaraditi. No, došla je i zadnja godina njegovog rada nakon koje će majstor zidar u zasluženu mirovinu. Šef je dugo razmišljao kako nagraditi svog majstora i smislio je.
Kako se godina polako bližila kraju, šef je rekao majstoru: „Hajde za kraj mi sazidaj još samo jednu kuću i onda ideš u mirovinu.“
A majstor, već mu je bilo dosta i kuća i zidanja i nacrta, vrata,  prozora, cigli, drveta i svega i jedva se nekako primio zidanja te zadnje kuće. Šef mu je kao i uvijek stavio na raspolaganje novac, a majstor je mislio, pa neću baš preveliku kuću zidati tako da budem što prije gotov. Nije stavio ni raskošna dupla vrata, ni previše prozora i tako je kuća uskoro bila završena. Došao je šef i zajedno sa majstorom stao pred tu zadnju kuću. Šef je rekao: „Odlučio sam te posebno nagraditi za sve ove godine što smo lijepo surađivali. Ovu kuću poklanjam tebi i tvojoj obitelji. Lijepo se u njoj odmaraj i uživaj sa svojom obitelji. Tvoja je!“
Majstor nije mogao vjerovati! Eh, kako mu je sada bilo žao! Da je samo znao što će biti na kraju! Sve bi drugačije napravio. Imao je na raspolaganju neograničenu količinu novca i sve potrebno za najbolji materijal. Ali sada je gotovo.

A što sve stoji tebi na raspolaganju?
Vrijeme, sposobnosti, povoljni uvjeti i što si do sada napravio? Jesi li zadovoljan sa onime što si do sada “sazidao“ u svom životu? Svaki novi dan, nova je prilika.
Potrudimo se da “kuća“ našeg života bude kvalitetna, sigurna, lijepa.
Budimo neumorni u postizanju tog cilja. Ugledajmo se na Krista. Slušajmo njegov glas, čitajmo njegovu riječ. Što god radimo, napravimo najbolje što možemo. Koristimo svoje sposobnosti, izgrađujmo svoj karakter, rastimo i napredujmo na blagoslov svima oko nas.

Znate li da i Isus priprema nove stanove?
Evanđelist Ivan je zapisao, a sam Isus rekao: „Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: „Idem da vam pripravim mjesto!“ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja.“ Ivan 14,1.-3.

Duhovni osvrt

BOGATI ILI SIROMAŠNI?

Bogataš je poveo svojeg sina na izlet u jedno selo s namjerom da mu pokaže kako ljudi mogu biti siromašni. Proveli su dva dana na farmi kod neke obitelji koju je otac smatrao vrlo siromašnom.

Na povratku s izleta, otac, bogataš, upitao je sina: „Kako ti se svidjelo na izletu? Jesi li vidio kako ljudi mogu biti siromašni? Što si naučio na ovom putovanju?“

Sin je počeo odgovarati: „Bilo mi je predivno, tata. Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni imaju četiri psa. Mi imamo bazen koji doseže do sredine našeg vrta, a oni imaju potok kojemu nema kraja. U vrtu, mi imamo uvezene svjetiljke, a oni zvjezdano nebo noću.
Naše dvorište doseže do ulice, a oni imaju cijelo obzorje. Imamo mali komad zemlje na kojem živimo, a oni imaju polja koja se protežu izvan vidokruga. Mi imamo sluge koje nam služe, a oni služe drugima. Mi kupujemo hranu, a oni svoju uzgajaju sami. Nas štite zidovi oko našeg posjeda, a njih štite njihovi prijatelji.“

Nakon svega izgovorenog dječakov otac ostao je bez riječi.

Zatim je sin dodao: „Hvala ti, oče, što si mi pokazao koliko smo siromašni!“

Različiti ljudi istu sliku vide različito. Kako vi gledate na svoj život? Bogati ste? Siromašni ste? Želite više? Više čega??
Što vam nedostaje? Materijalno bogatstvo?
Želite bolji auto, još jedan auto?
Više kvadrata, više vješalica u ormaru?
Možete li biti zadovoljni onim što imate? Stvarno zadovoljni?

Biblija nas uči:

"Neka vaše vladanje bude bez pohlepe za novcem! Budite zadovoljni onim što imate, jer je on sam rekao: „Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti!"
                                                                                  Hebrejima, 13,5.

"Uistinu, vjera je velik izvor dobitka ako je duh zadovoljan s onim što ima."
                                                                                   1.Timoteju 6,6.

"Ne skupljajte sebi blaga na zemlji, gdje ga uništava moljac i rđa gdje kradljivci obijaju i kradu! Skupljajte sebi blago na nebu, gdje ga ne uništava moljac ni rđa, gdje kradljivci ne obijaju i ne kradu! jer gdje je blago tvoje, ondje je i srce tvoje."
                                                                                    Matej 6, 19.-21.

Duhovni osvrt

Zahvalni za nožni palac?

 
 Koliko biste procijenili vrijednost jednog čovjeka? Netko je izračunao da kada bi se uzeli svi kemijski elementi u jednom ljudskom tijelu i prodali svaki posebno, po njihovoj sadašnjoj cijeni, ono bi vrijedilo 6,25 eura - dakle oko 46 kuna. Vrlo poražavajuće! Ali mi znamo da je svaki čovjek stvoren  jedinstven, različit i neprocjenjiv. Pa čak i jednojajčani blizanci koji nastaju dijeljenjem već oplođene jajne stanice. Osim što svatko od nas ima jedinstven otisak prsta, ima i jedinstvenu šarenicu oka i otisak - pogodite čega – jezika!

 Ljudsko tijelo je predivan i savršeno dizajniran organizam. Da li znate da odraslu osobu sačinjava 100 bilijardi stanica, a procijenjeno je da se u svakoj od njih nalazi preko dva metra nasljednog materijala. Svake sekunde 10 milijuna stanica našeg tijela umire i biva zamijenjeno novim. Naš želudac, recimo, stvara novi sloj sluznice svaka 2 tjedna, inače bi nas želučana kiselina doslovno probavila. Ali mi ne moramo brinuti o tome. Otprilike svakih sedam godina tijelo stvori novu kost u količini koja odgovara cijelom kosturu. A mi pritom nismo uložili ni najmanji atom snage, promišljanja, niti smo izgubili koju sekundu našeg dragocjenog vremena. Osjećate zahvalnost?

 Kada se ujutro probudimo ne razmišljamo kako ćemo otvoriti oči ili zijevnuti ili se rastegnuti ili ustati iz kreveta… Većina naših radnji su automatske i podrazumijeva se da ćemo sve to kad se probudimo i moći učiniti. Naše srce kuca oko 100 tisuća puta dnevno. No mi toga nismo svjesni. Nismo svjesni ni da prosječno udahnemo 23 tisuće puta dnevno. Ali isto tako, samo ako to poželimo, možemo svjesno duboko udahnuti i uživati u svakom trenutku dok to činimo.

 Mnogi od vas imate u svojim domovima i automobilima klimatizacijske uređaje. E pa, da li ste svjesni da je Bog svakome od nas ugradio vlastiti „air-conditioning system“? Pogađate o kojem organu je riječ? To je, naravno, naš, nekima veći, nekima manji, nekima prćasti, a nekima grbavi - nos. On zagrijava hladni zrak, a rashlađuje topli te ga ujedno filtrira od svih nečistoća. Zahvalni?

 A sada malo o nečemu što grije i razveseljava srce i dušu. Većina ljudi voli se smijati, pokloniti nekome osmjeh ili ga primiti. Osmjeh je nešto vrlo dragocjeno u našim životima i vjerujem da ste zahvalni na njemu. Ali jeste li znali da ultrazvuk često pokazuje da se bebe smiju već tjednima prije rođenja? Izgleda da porod prekida njihovo dobro raspoloženje pa može proći mjesec ili više dok se ponovno ne nasmiju. A da bi se nasmijali potrebno je upotrijebiti od 5 pa sve do 53 mišića lica. Zanimljivo je znati i da su znanstvenici utvrdili da alergičari mogu smanjiti broj alergijskih reakcija ako se smiju, a smijeh općenito podiže imunitet organizma i povoljno utječe na zdravlje. Stoga znate što vam je činiti!

 I na kraju, vraćam se na ozbiljno pitanje s početka. Da li ste ikada bili zahvalni za nožni palac? Ja ću vam reći da biste trebali biti. On osigurava ravnotežu cijelom tijelu i omogućava kretanje ravno naprijed. Bez nožnog palca mi bi jednostavno odmah padali.
 Ali koliko god postojali zaista precizni mehanizmi po kojima naše tijelo funkcionira, a genetski kod koji smo naslijedili determinira svaki dio našeg tijela, nije li zaista divno saznanje da naš um, koji je sastavni dio tog tijela, ima sposobnost učenja i pamćenja, promišljanja, emocija, mašte, ima slobodnu volju koja rukovodi tim čudesnim tijelom. Slobodnu volju za izabrati dobro, izabrati voljeti, izabrati osmjeh, izabrati zahvalnost, izabrati Boga.


 “Hvala Ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela Tvoja predivna.” (Ps 139,14.)

Duhovni osvrt

Pismo uredniku

Jedan član crkve napisao je pismo uredniku crkvenog časopisa i prigovarao kako nema smisla svaki vikend ići u crkvu. Napisao je: Ja u crkvu idem već 30 godina i u tom vremenu čuo sam sigurno oko 3000 propovijedi. Ali sada se ne sjećam niti jedne jedine. Zato mislim kako je to samo gubljenje mog vremena, a i pastori koji su to pripremali samo su gubili svoje vrijeme.

Pismo je izazvalo velike rasprave u rubrici “Pisma uredniku” i ta sva dopisivanja pružala su velik užitak uredniku jer je i čitanost te rubrike značajno porasla.

Mogli ste čitati razno razna mišljenja, stavove koji bi bili čas na strani tog jednog vjernika a čas na strani propovjednika i to je trajalo tjednima sve dok se nije pojavilo jedno sasvim drugačije pismo.

U pismu je pisalo sljedeće: Ja sam već 30 godina oženjen. Za tih 30 godina, moja žena je pripremila oko 32000 obroka, ali zamislite, ja se sada ne mogu sjetiti jelovnika niti jednog cijelog ručka. Ja znam, svaki taj obrok me je nahranio i dao mi snagu koja mi je trebala za obavljanje mog posla. Da moja žena nije pripremila te obroke bio bih danas tjelesno mrtav.
Jednako tome, da nisam išao u crkvu i hranio se duhovnom hranom bio bih danas duhovno mrtav.
I ovo pismo zaključilo je rasprave koje su trajale tjednima.

Ako se slučajno i nekome od nas dogodi da negdje u svom umu pomisli slično kao onaj čovjek s početka sada znate odgovor. Odgovor koji je vrlo jednostavan pa svatko može sam izabrati hoće li živjeti i hraniti se ili ne. Evo što o tome piše u knjizi Odabrana svjedočanstva:

"Što je svrha zajedničkih sastanaka? Da li možda učimo Boga, iznoseći u molitvi sve što znamo? Mi se sastajemo da bismo se duhovno okrijepili, da bismo izmijenili svoje misli i pokazali svoje osjećaje, da bismo svojom spoznajom i nadom druge krijepili i hrabrili, rasvijetlili i ojačali, pa da bismo i sami u svojim molitvama, koje ćemo iznositi ozbiljno, iz cijelog srca u punoj vjeri, primili okrjepu i osvježenje iz Izvora naše snage. Ti sastanci trebaju biti dragocjeni trenuci, koji mogu koristiti svakome tko voli vjerske stvari. "

Iskoristimo vrijeme koje zajedno provodimo u crkvi da bismo ostvarili duhovni napredak koji će nam na kraju donijeti blagoslov i ne samo nama već i svima koji su oko nas.

Duhovni osvrt

Je li trava zelenija s druge strane ograde?

Lijepo mi je vidjeti uređen travnjak i volim miris tek pokošene trave. Bez obzira što nisam stručnjak za travnate površine, usuđujem se navesti nekoliko razloga kao odgovor na pitanje iz naslova. Dakle, može biti da je susjed izabrao i dobro platio kvalitetnu vrstu trave, pripremio zemljište da bude dovoljno rahlo, posijao prema uputama te redovito održava travnjak – zalijeva ga, kosi i čuva. Rezultat: lijepa, kvalitetna, gusta, zelena trava, živi tepih, ukras okućnice, zadovoljstvo domaćina, odmor za oči i … zavist susjeda!

Je li stvarno trava zelenija iza ograde?
Čak i da je stvarno tako, nema razloga da i ti sam u svojem dvorištu nemaš isto tako lijep travnjak pa i ljepši ako slijediš upute.

Iza ograda je sve ono što nije tvoje. Vidjet ćeš onoliko koliko ti to susjed dopusti. Zato i postoje razne ograde – visoke, niske, drvene, kamene, željezne, guste ili rijetke.

Bio jednom komad zemlje koji je silno želio postati prekrasan vrt. Jedan vrtlar odlučio je za veliku svotu novca kupiti baš taj komad zemlje, a pripremio je i sjeme posebne kvalitete samo za taj vrt. Naravno, komad zemlje se obradovao. Oduvijek je maštao o tome kako će jednom postati lijep vrt. Zato je odmah počeo činiti sve što može kako bi postao privlačan. Ali pogledavši se, otkrio je mnogo nekorisnog i štetnog raslinja. Zbunio se i posramio. Prije nego što ga je vrtlar kupio, nije obraćao pozornost na korov koji se nesmetano širio s korijenjem već duboko u tlu. Poželio se što prije osloboditi korova, ali kako? Dolazili su razni savjet: riješi se ti ovog korova koji se vidi, a korijenje ostavi vrtlaru ili pa ne moraš odmah sve ukloniti… Ali dani su prolazili brzo, a korov se širio još brže.
Već izmoren neuspjelim pokušajima, bez obzira na sav svoj uložen napor, trud i muku, bio je prisiljen priznati kako svojim naporima nikada neće postati lijep vrt.

A vrtlar je već nekoliko puta dolazio ali komad zemlje zauzet svojom borbom nije ga primjećivao. No, sada je slušao vrtlarevu poruku:
Nije dužnost vrta da se sam bori protiv korova. Ja ne vidim samo ono što si ti sada, već vidim i ono što možeš postati!
I tako, komad zemlje umjesto da se prepusti očaju, prepustio se vrtlarevim rukama i postao je predivan vrt. Primao je sjeme koje je vrtlar sijao, pio je vodu kojom ga je vrtlar zalijevao i kupao se u svjetlosti kojom ga je vrtlar obasjavao. Biljke u vrtu su rasle i donosile rod.

Naravno, ne radi se ovdje samo o običnoj zelenoj travi i vrtu punom povrća. Sigurno ste iz ovih slika shvatili poruku o nepotrebnoj zavisti, o strpljenju, o karakteru i o blagoslovima života sa Spasiteljem. Upute lako možeš pronaći na stranicama Biblije. Jeste li znali da se u Bibliji petnaestak puta spominje trava i petnaestak puta vrt. A u raznim vrtovima odigrale su se važne stvari. U Edenskom vrtu zmija je prevarila Evu i Adama, oni su zbog grijeha istjerani iz vrta. U vrtu je Isus molio, plakao, u vrtu je izdan bio. U vrtu je bilo položeno njegovo tijelo nakon što su ga spustili sa križa. U jutro uskrsnuća Marija nije prepoznala Isusa te je pomislila da je vrtlar. (Ivan 20,15)!

Što se događa u tvojem vrtu? Iza tvojih ograda? Tko obrađuje zemlju?  Kako rasteš? Donosiš li rod? (Matej 7,16-20)
Želim da se umjesto očaju prepustimo Vrtlarevim rukama, primajmo što nam On daje, pijmo vodu, kupajmo se u svjetlosti i donosimo rod!  Izaija 58,11.

Duhovni osvrt

PREKASNO ZADOVOLJNI?

Crkvena zvona, glazba orgulja, žamor, bljeskalice foto-aparata, mirisi cvijeća i parfema… sve to pred crkvom iščekivalo je izlazak mladenaca. Nakon zajedničke fotografije na red je došla svečana večera. Vrijeme je prošlo brzo i nakon nekoliko sati zabave mladenci su krenuli na put. Jedan od poklona kojem su se posebno veselili bio je plaćeni medeni mjesec u svjetski poznatom odmaralištu. Jedva su čekali ulazak u avion.

No, nakon višetjednih priprema, napornog zadnjeg dana, višesatnog putovanja, vremenske razlike, bili su već prilično umorni i željni svog hotelskog smještaja.

Hotel je izgledao prelijepo, ljubazno osoblje uputilo ih je prema njihovoj sobi. Još nekoliko koraka dugim hodnikom i napokon  će biti sami. Karticom su im otvorili vrata, unijeli njihove kofere i otišli. Mladoženja je zatvorio  vrata sobe, i tada se dogodilo… razočarenje!!!  Strašno! Mala soba, nikakav pogled, nema cvijeća za doček, nema ništa, mini kupaona i zamislite… nema bračnog kreveta!!! Tek sofa i mala fotelja. Nisu mogli vjerovati svojim očima! Bilo je to daleko ispod njihovog očekivanja. A tako je prošla i noć.  Ujutro, probudili su se sa bolovima u vratu, mladoženja odlazi žaliti se upravitelju hotela. Čak je i vikao kako ovakav smještaj svojom kvalitetom ni približno ne odgovara visokoj cijeni koja je plaćena za njihov boravak ovdje.  Upravitelj hotela ga je saslušao i upitao: “Kada ste ušli, da li ste otvorili još jedna vrata?”

Mladoženja je priznao da nisu. Vratio se u sobu i otvorio velika smeđa vrata za koja su mislili da je ormar. Ni ovaj put nisu mogli vjerovati svojim očima…

Ugledali su veeeeliki krevet, košare pune voća, slatkiša i cvijeća, veeelike prozore, prelijepu veeliku kupaonu sa velikom kadom. Možete li ih zamisliti kao stoje na pragu ove sobe i sa uzdahom izgovaraju:  “Oh, kako bi bilo lijepo da…”

A mogli su imati veliki udoban krevet umjesto male sofe, velike prozore  umjesto praznog zida. Mogli su ali nisu. To sve su propustili, njihova prva noć je prošla. Da istina, doći će i druga noć ali nikada više -prva!

Zašto ti ne pokušaš? Zašto misliš da vrata ne vode nikuda? Da su mladenci otvorili i ta druga vrata… mladenac bi podigao mladenku, prenio je preko praga i sve dalje izgledalo bi mnogo drugačije nego što je u stvarnosti bilo. Zadovoljstvo bi imalo ljepši okus, a ovako… da, zadovoljni su ali – prekasno!

Ima nekih koji su pristali živjeti bez prozora, bez svježeg zraka, bez ljepote, bez da se potrude pronaći vrata!  Većinu vremena provode u maloj fotelji i pričaju o stvarima koje su nekada bile. I neki tako na istom mjestu sjede već godinama.  Niti ne traže promjenu, niti ne žele svjež zrak, a ni više svjetla. Molitve se nisu produbile, predanost nije porasla. Za promjenu na bolje, niti jedan ulog nije prevelik. Niti jedna cijena previsoka. Jer samo jedan pogled kroz prava vrata odnijet će sve podnesene nevolje u zaborav.

Isus za sebe kaže: “JA sam vrata. Tko uđe kroza me, bit će spašen.”

A ti? Vidiš li vrata? Pred čijim vratima stojiš? Na čijem pragu?
Otvori prava vrata i uživaj u pogledu, udahni svjež zrak, zasladi se duhovnim slatkišima, jer vjeruj mi, oni postoje!

Duhovni osvrt

STRAH I TJESKOBA

1. Petrova 5,7: „Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas.“

Strah i zabrinutost dio su ljudskog postojanja od trenutka kada je grijeh došao na Zemlju. Zabrinutost ili strah od onoga što se može dogoditi jedna je od najopasnijih emocija za duševno i tjelesno zdravlje.
Srednjovjekovna legenda govori o putniku koji je jedne noći sreo Strah i Kugu na putu za London, gdje su trebali pobiti 10.000 ljudi. Putnik je upitao Kugu hoće li ona ubiti baš sve te ljude. „O, ne“, odgovorila je Kuga, „ubit ću samo nekoliko stotina. Moj prijatelj Strah ubit će ostatak.“

Strah i tjeskoba vrlo su uobičajeni. To su vrlo česti, razarajući i bolni osjećaji. Uobičajeni simptomi tjeskobe uključuju strahovanje, brigu, nesanicu, nervozu, napetost, glavobolju, umor, vrtoglavicu, drhtanje, nedostatak daha, znojenje, poteškoće u koncentraciji i hiperbudnost. Tjeskoba može također izazvati napadaje panike.

Bog nas želi osloboditi ovakvih neželjenih iskustava i poziva nas da imamo povjerenje u Njega. Jedan od ključeva smirenog života jest zadovoljstvo, učinkovit protuotrov za brigu. Zadovoljstvo nije nasljedan stav, već stečena osobina. Pavao je rekao: „Navikao sam na sve: biti sit i gladovati, obilovati i oskudijevati.“
U ovom stoljeću u kojem se suočavamo s toliko mnogo problema, postoji potreba da osjećamo zadovoljstvo onim što sada imamo i da se ne brinemo o tome što bi moglo doći sutra. Isus je rekao: „Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši srce vaše!“ (Ivan 14,27)

Duhovni osvrt

Poklon

Neki dan na poslu čujem kako je jedna žena za svoj rođendan na poklon od muža dobila usisavač. Pitam se što li je pomislila kad je otvorila kutiju? Lijepo je dobiti poklon, a još je ljepše kad dobijete na poklon nešto što ste stvarno željeli. A što je sa poklonom kojega niste željeli? Dobili ste nešto i još uvijek ne znate šta bi sad s time? Jel imate takvih stvari doma? Žao vam je tu stvar baciti i sad s vremena na vrijeme samo to premještate s mjesta na mjesto.

Ima nešto što je svaka osoba dobila kao poklon, a nije ga tražila. Neki znaju šta bi s tim, a neki ne znaju. To je Život! Istraživanje je pokazalo da postoje dvije vrste starih ljudi. Jedni koji su mrzovoljni, zahtjevni i oni drugi koji su smireni i zadovoljni. Kažu da su ovi prvi takvi jer vide da su im dani i snaga pri kraju, a nisu u životu ostvarili ono što su željeli. Ovi drugi su pak smireni i zadovoljni jer su proživjeli ispunjen život.

Svatko od nas ovdje živi svoj život. Ne možete svoj život nekome dati, prodati, posuditi i ne znate koliko će vam trajati. Nema škole u kojoj bi naučili kako najbolje proživjeti život, nema škole za obične životne situacije i zato postoji zgodna narodna izreka:... eh, da su mi godine od nekada, a pamet od sada.  Ali što to moramo naučiti u životu? Što je važno u životu?

Jel’ se sjećate emisije na radiju koju je vodio Mladen Kušec, zvala se Bijela vrana? Čega se prvo sjetite kad pomislite na tu emisiju? Detalj koji svi pamte je rečenica jedne djevojčice koja je na pitanje –Što je važno u životu? ovako odgovorila: „U životu je važno biti dobar i ne skidati pločice sa zidova u kupionici.“ Koliko god to nama sad zvučalo smiješno, djevojčica je naučila jednu lekciju. Tih dana u njenom stanu majstori su u kupaoni postavljali nove pločice. Kada su sve poljepili, otišli su i pustili neka se pločice suše. A dijete ko dijete, uvukla se u kupaonu i počela skidati pločice koje su bile tek stavljene. Možete si misliti reakcije roditelja kad su vidjeli što radi. Ona je svoju lekciju naučila, barem o pločicama u kupaonici.

Kakav je tvoj život? Znaš li ti što je važno, što je vrijedno?
Život je dar i to dar kojega niste tražili. Istina je - rodili ste se ali ne svojom voljom. Istina je – niste se slučajno rodili! Bog vas je zamisilio još prije stvaranja svemira. Stvorio vas je s određenom svrhom. Ona je trajnija od ono malo godina što ćete ih proživjeti na zemlji. Jel znate kako volite i cijenite ono što ste sami postigli, učinili, ostvarili? Tako i još mnogo više - Bog voli vas! Istina je – Bog vas je stvorio i to za sebe! Dok to ne shvatite, nećete dokučiti smisao svoga života. Stvoreni ste za vječnost! Jednog dana sve ovo će proći ali vječnost proći neće! Želite li biti dio Božje vječnosti? Prepoznajmo što je najvažnije u životu i svaki dan živimo tako. Matej 16,26. Matej 6,33.

Duhovni osvrt

Nezadovoljni ste? Nesretni? Želite promjenu?
Što učiniti s takvim mislima?


Ako ste ponekad nesretni na ovoj zemlji, to samo može pojačati vašu želju i
čežnju za nebom. Može biti da time što smo nezadovoljni Bog samo drži našu
pažnju. Jedina tragedija koja nam se može dogoditi, a jedna je dovoljna, jest ta
da postanemo prerano zadovoljni! Postati zadovoljan na ovakvoj Zemlji, grešnoj,
bolesnoj, nepravednoj i zaboraviti novi Dom, novi Jeruzalem je jako opasno.
Ako se nekada i osjećate nezadovoljnima to je jednostavno zbog toga što nije niti
predviđeno da na ovakvoj jadnoj zemlji budete u potpunosti i stalno zadovoljni.
Zapravo, postoji prilično jednostavno objašnjenje…

Uzmite ribu i stavite ju na plažu.
Hoće li riba na plaži biti sretna? Ne! Riba će se svom snagom pokušavati domoći vode ali škrge će se brzo osušiti. Kako ribu možete usrećiti? Da li ćete ju staviti na najljepšu, najudobniju ležaljku, dati joj skupe sunčane naočale, hladnu limunadu i da, skoro sam zaboravila, pokriti ju hrpom vrijednih papirnatih novčanica? Hoće li to pomoći ribi? Naravno da ne! Riba neće nikada biti sretna na plaži jednostavno zato što riba nije stvorena za život na plaži!

Nameće se jednostavan zaključak. Riba nije stvorena za život na plaži i zato nije sretna na plaži. Jednako tako niti mi nismo stvoreni za život na ovakvoj Zemlji. Zato nismo u potpunosti i stalno sretni na ovakvoj Zemlji. Istina, imat ćete trenutke sreće, djeliće svjetlosti, dane ili čak tjedne mira ALI…

Ali to sve, ne može se mjeriti sa onime što dobri Bog sprema svojoj vjernoj djeci. Odmor na ovoj zemlji je lažni odmor. Čuvajte se onih koji vam kažu da je sreća samo posao dalje, dijetu dalje ili brak dalje. Dok god smo ovdje, nikada neće biti dnevnika bez loših vijesti, grupe ljudi bez ogovaranja ili međusobnog nadmetanja i dokazivanja. Nikada neće biti žene ili muža, bebe, nove «igračke» ili novog auta koji će vam u potpunosti ispuniti najdublje čežnje vašeg srca.

Samo BOG to može !

I BOG to hoće!

BOG to radi !

Duhovni osvrt

Zaboravljeni

Ovo su dani kada je predviđeno da bi svi trebali biti posebno veseli, posebno darivani. Oko nas je sve puno lampica, šarenih poklona, hrane, pjesama… pripremamo se za ispraćaj stare i doček Nove godine. Poklonima se svi vesele, a djeca posebno. Nije loše dobivati poklone ali postoje neprolazni pokloni koji čekaju. Postoje pokloni koji su bolji od najskupljih igračaka koje možete izgubiti ili potrgati. Zapravo, sve što djeca ili odrasli posjeduju koliko god vrijedno bilo, u usporedbi s vječnim, izgleda samo kao igračke.

Čemu se vi veselite? Što očekujete? Možda bolji posao? Bolje zdravlje? Više novca? Možda sa druge strane dajete dosta svima oko sebe ali to kao da nitko ne primjećuje? Ono što je svijet previdio, Otac nebeski je zapamtio. Dobra djela koja nitko nije posebno pohvalio, vaš trud koji nitko nije nagradio. Vaš život koji nitko nije posebno zapazio.

Postoje pokloni i nagrade koji neće izostati, koji neće dosaditi niti izblijedjeti. Sam Gospodin Bog će ih podijeliti. I zato budite još malo strpljivi i veselo iščekujte budućnost. Ne zahtijevajući nešto posebno samo za sebe, ne požurujući, već smireno čekajte, otvorenih očiju, ispruženih ruku. Sam Bog, osobno, dati će nagradu. Kada treba odati priznanje, tada Bog ne šalje izaslanike već On to sam učini. Tako da nije anđeo Mihael taj koji će jednog dana dijeliti krune, nije anđeo Gabriel taj koji će vam se obratiti u ime Trojstva.

Svi koji su na zemlji bili nepoznati, neprimjetni, na nebu će biti itekako poznati, onima kojima se nitko od ljudi ovdje nije divio sada će se diviti anđeli, mali će biti veliki, naizgled neugledni tamo će biti vidljivo posebni. Za tako nešto vrijedi, uz prihvaćanje milostive žrtve Spasiteljeve, dati i sve od sebe, moliti za pomoć, ustrajnost, živjeti životom djeteta Nebeskog Oca.

To nije život zabrana, odricanja, suhog zakona. To je život ispunjenih molitava, mirne duše, velike radosti. To je život u kojem otkrivate što druge ljude oko vas veseli. Život u kojem vam nije teško učiniti dobro svome bližnjem. Život u kojem ljubiš Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom, a bližnjega svoga kao samoga sebe! (Matej 22,36.-40.)

Lako je pokloniti plastičnog anđela ali pokušajte vi nekome biti kao anđeo. I vi možete utješiti, pomoći, podignuti, zahvaliti, podijeliti. Udijelite siromahu, nahranite promrzle ptičice, podijelite svoj obrok, stisnite ručicu svog djeteta, zagrlite život. Imate Oca na Nebu. Niste sami! I ti si Njegovo dijete. Biblija kaže:

“Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. Podašna ruka nalazi okrepu i tko napaja druge, sam će se napojiti.” Izreke 11, 24.25.

“Dajite, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.” Luka 6,38

Valid XHTML 1.1! Valid CSS! designed & developed by uvea