Iskustva

Iskustva

Vjerojatno se pitate koji je razlog mog osmjeha na licu?

Osjećam posebnu radost kada mogu svoja iskustva podijeliti sa ljudima koji tek upoznaju Istinu i Krista. Pokušati ću sažeti svojih trinaestak godina u kratku priču.

Moja iskustva sa Bogom počinju daleke 1988. godine. Prebolio sam sve bolesti pa i one od kojih mnogi završavaju ovaj zemaljski život; od široke lepeze mojih bolesti i 5 operacija...

Prvi put sam operirao karcinom, no nisam ni znao da je to tek početak mog puta ka Bogu (kemoterapije, život s tim, supruga, itd.).

Operativni zahvat prošao je u redu no po dolasku iz operacione sale na odjel, osjetio sam čudnu toplinu. Zavukao sam ruke ispod plahte, a moje su ruke bile krvave, i te iste noći završio sam ponovno na operacijskom stolu. Prebivao sam određeno vrijeme u bolnici, oporavljao se kod kuće i obećao Bogu da ću svake nedjelje odlaziti u crkvu, a dato obećanje sam i izvršavao. Bio sam revan katolik no nisam znao da Bog sa mnom ima druge planove.

Izvjesno vrijeme bilo je dobro no po odlasku na kontrolne preglede ustanovilo se da je potrebna još jedna operacija. I ta operacija prošla je dobro, oporavio sam se ali ne za dugo.

1993 godine odlazim na južno bojište, ali interesantno je jedno; između mnoštva tih mladih ljudi koji su otišli na položaje, jedini sam ja od cijele te 153 brigade ostao u logistici. Nakon godine dana vraćam se sa ratišta živ i zdrav i opet ne zadugo.

1994 godina bila je umalo kobna za mene. Sa suprugom i prijateljima provodili smo vikend u Stubičkim toplicama gdje sam bio gurnut u bazen, pao na glavu i slomio 6 i 7 kralježak. Sam sam izašao iz bazena da bi odmah osjetio da je moja cijela lijeva strana utrnuta. Nisam bio oduzet ali počeli su strahoviti bolovi. Tog istog dana provodili smo izvjesno vrijeme kod prijatelja. Sam sam se odvezao sa autom doma, proveo bolnu noć i u jutro sam otišao do traumatološke bolnice. U traumatološkoj bolnici slijedi pravo čudo! Tehničar koji me je rengenski snimio nije mogao vjerovati da netko sa takvim prijelomom može ostati živ, a kamoli pokretan. Napomenuo bi samo da je toga istog dana troje mladih ljudi stradalo isto kao i ja, samo oni su ostali nepokretni. Na rengenskoj snimci kralješci koji su bili slomljeni zaustavili su se na leđnoj moždini tik do živaca koji pokreću ruke i noge. Pločica sa 6 šarafa držala je gornji i donji dio moje kičme punih 6 godina.

Od 1997 godine vjerujem da će vam moja priča biti najinteresantnija.

Pri pomisli da sam najgore prošao, najgore je tek dolazilo. Otišao sam sa suprugom u Prag na turističko putvanje gdje sam iz znatiželje probao staro češko pivo da bi me u jutarnjim satima probudili bolovi zbog kojih je došlo do začepljenja bubrežnog kanala gdje je bolest uznapredovala. Po povratku u Zagreb uslijedile su pretrage i ubrzo se saznalo o kojoj je bolesti riječ. Nakon tog saznanja moj put ka Kristu bližio se kraju. I same riječi moje supruge potaknule su me na razmišljanje. Uslijedio je odlazak na odjel onkologije gdje mi je lječnik rekao sve o bolesti i prepisao 4 ciklusa kemoterapija. Nakon tog šoka i saznanja počeo sam čitati Bibliju i uvidio da se nauka katoličke crkve ne temelji na Riječi Božjoj, tj. Bibliji!!

Tih dana zavjetovao sam se Bogu, podari li mi život i ako mi se smiluje, prihvatit ću Tvoj Zakon, prihvatit ću sve Tvoje Zapovjedi! Još kao bolestan počeo sam dolaziti u crkvu. Ljudi u sobi tješili su me riječima "Prvi ciklus ćeš izdržati, početak drugog možda, ali kraj sigurno ne". Najgore što vam se može dogoditi tokom kemoterapije je mučnina, povraćanje, slabost, pomanjkanje snage i rapidno opadanje leukocita i trombocita. Molio sam se čitavo vrijeme Bogu da mi da snage da sve to izdržim. Nevjerovatno, ali istinito ljudi koju su ležali sa mnom u sobi dolazili su uz pomoć svojih najbližih svakodnevno na terapiju. Neki od njih morali su prestati sa ciklusom zbog pada leukocita i trombocita. Vjerujte, ja sam na liječenje dolazio sam, ponekad tramvajem, a najčešće autom, a moji leukociti i tombociti imali su istu vrijednost , ponekad su čak i rasli.

Na kraju mog liječenja inženjer koji me pregledavao na C.T-u dva puta me je slao na snimanje, jer nije mogao vjerovati da mjesto na kojem je bila bolest ne postoji čak ni ožiljak.

Sretan sam što sam prošao ovakav put, bio bolestan opakom bolešću jer to je bio jedini put da upoznam Istinu i Krista.

I na kraju što reći – HVALA TI OČE NEBESKI I NEKA TI JE VJEČNA HVALA I SLAVA!!!

 DARKO ŠIC

Iskustva

Lijep pozdrav svima!

Želim ovaj divan dan provesti i proslaviti s vama u Kristu, našem Spasitelju. Od dana kad sam prvi put ušla u ovu crkvu dijele me četiri godine. Prvi put sam sjela negdje iza u posljednje redove i čekala da bogoslužje, na kojem se trebala krstiti moja prijateljica Tonja, počne.
Međutim, kako to biva u adventističkoj zajednici, ljudi do mene su mi se obratili, odmah su se poželjeli upoznati sa mnom i saznati nešto više o meni. Uputili su me naprijed da budem s mladima u razredu. To je bilo neko novo i drugačije iskustvo za mene. Ništa mi nije bilo jasno... Ni zašto ti ljudi pričaju sa mnom, ni kakvi razredi su u pitanju... No, bilo mi je izuzetno drago što postoje takvi ljudi, a kasnije sam se uvjerila da to nije iznimka u adventističkoj crkvi, već pravilo. Bila na Prilazu ili u Rakovčevoj crkvi, ljudi bi me dočeli otvorenih ruku i prihvaćali me kao jednu od njih. Danas sam to službeno i postala.

Krštena sam kao malo dijete u katoličkoj crkvi, ali to je bilo više radi poštovanja tradicije, nego iz iskrene želje mojih roditelja. Ono što sam danas učinila prava je potvrda da prihvaćam Boga za svoga Spasitelja i da sam spremna hodati uz njega do kraja svog života, bilo ovdje na zemlji ili u Kraljevstvu Božjem. I prije sam vjerovala u Boga. Nešto je ipak nedostajalo u mom životu, a to je bio odnos sa Isusom. Nisam osjetila Duha Svetog sve dok nisam počela s intenzivnim druženjem s ljudima iz crkve. Zbog toga zahvaljujem podršci grupe s kojom sam se sastajala kod Laure: Tündi, Tonji, Davoru, Mateju, Vedranu, Goranu, Martini i svima drugima koji su mi bili na blagoslov. Htjela bih potaknuti mlade da se uključe u grupe i proučavanja koja su im na raspolaganju jer kroz njih zaista mogu rasti u Kristu. Također veliko hvala pastoru Mladenu Juričeviću koji je velikodušno pristao proučavati sa mnom i željela bih reći koliko je cool i hvala mu što mi je pomogao bolje  shvatiti Bibliju. Hvala i obitelji Ćorić i gospođi Gordani Cvrtila.

Željela sam se krstiti jer stoji pisano u Ivanovom evanđelju: „Ako se tko ne rodi od vode i duha, ne može ući u Kraljevstvo Božje“, a ja želim biti dijete Božje, da se jednog dana kao vaša sestra s vama družim u Kraljevstvu. Krštenjem potvrđujem Kristovu neizmjernu ljubav i milost i želju da spasi svakog od nas, njegov poziv da mu budemo braća i da se jednog dana sjedinimo. Nemam veće želje od te.

Amen.       

                                                                                                                   Kristina

Valid XHTML 1.1! Valid CSS! designed & developed by uvea