Tko je Isus?

Gospodar subote
Tko je Isus?

GOSPODAR SUBOTE

«U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po Njoj postalo i ništa što je postalo nije bez Nje postalo. U Njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima. I Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze. Pojavi se čovjek, poslan od Boga, kojemu bijaše ime Ivan. On dođe kao svjedok da svjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu. On ne bijaše Svjetlo, nego – da svjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka, dođe na ovaj svijet. Bijaše na svijetu, i svijet postade po Njemu, i svijet Ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja; onima koji vjeruju u Njegovo ime; koji nisu rođeni od krvi i mesa, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego – od Boga.» ( Ivan 1,1-13)

Ovi redci, naravno ukazuju na Isusa kao Onoga koji je stvorio «sve stvoreno» i koji daje spasenje onima koji «vjerju u njegovo ime», na Isusa kao Stvoritelja i Isusa kao Otkupitelja. Kao što nam Biblija pokazuje, ove dvije ključne Isusove uloge u vezi s onim što je učinio nalazimo u zapovijedi o suboti. « Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Stoga je Sin Čovječji gospodar i subote.» ( Marko 2,27.28 ) Možda će mnogi koji su pročitali ovaj isječak ostati zbunjeni no to je istina! Želite li ju istražiti, uzmite Bibliju i krenite na Knjigu Izlaska 20,1-21 ili Ponovljeni Zakon 5,5-21.

Tko je Isus?

TKO JE TAJ ČOVJEK?

Prije više od 1900 godina na svijetu je živio Čovjek koji se po načinu života razlikovao odsvih ljudi. Čak ni njegovo rođenje nije bilo u skladu sa zakonima života. Rastao je u siromašnoj obitelji, i roditelji su mu bili jednostavni ljudi. Bio je skroman i vrlo vrijedan. Bogatstva nije imao, niti je težio da stekne slavu.

Kao dijete utjerao je strah u srce jednom vladaru. Kao mladić zadivio je rabine. Kao odrastao čovjek zapovijedao je prirodnim silama, hodao po moru kao po suhom i stišavao razbješnjele valove.

Nije imao liječničku diplomu, a ipak je liječio mnoštvo bolesnika, i to bez lijekova i ne tražeći naplatu. Da, On je izliječio više skrušenih i ožalošćenih srdaca negoli svi liječnici svijeta do današnjeg dana!

Nije napisao nijednu knjigu, pa ipak ni u sve knjižnice svijeta ne bi mogle stati sve knjige napisane o njemu.

Nije sastavio nijedne pjesme, ali je Njegov život nadahnuo pjesnike da stvore divne melodije, čitave oratorije – njemu u slavu.

Nije osnovao nijednu školu, ali ni sve škole svijeta zajedno nemaju toliko učenika koliko ih ima On.

Nije pozvao pod zastavu nijednog vojnika, nije se poslužio nikakvim oružjem, a ipak nijedan vojskovođa svijeta nikad nije imao toliko dobrovoljaca koji su radosno ispunjavali sve Njegove zapovijedi. Nijedan pobjednik nije imao više trofeja, niti zarobljenika koji bi se bez upotrebe sile predali dobrovoljno!

Da, On je taj koji poznaje i otkriva sve zamke našeg neprijatelja, koji uklanja sve proturječnosti, usklađuje sve što je neskladno u nama, u našem domu, među plemenima i narodima. On je Liječnik svih bolesti; liječi zavist, mržnju, zlobu, nepravdu i svako zlo. On je naš Spasitelj! Njegovo ime ispunjava strane bogoslovnih knjiga i himnala. Svaka molitva koju Bog prima i na koju odgovara upućuje se u Njegovo ime i uslišena je zbog Njegovih zasluga.

Imena nekadašnjih velikana, gordih vladara Egipta, Babilona, Grčke, Rima i drugih imperija, pojavila su se i nestala. Imena znanstvenika, filozofa i pjesnika zablistala su i ugasila se. Ali ime tog Čovjeka postaje iz dana u dan sve poznatije. Iako je od Njegove smrti prošlo više od 19 stoljeća On još živi. Herod Ga nije mogao ubiti. Sotona Ga nije mogao prevariti. Smrt Ga nije mogla uništiti. Grob Ga nije mogao zadržati.

Sad On stoji na najvišem postolju, ne ljudske, već božanske slave, proslavljen i od Boga, i od ljudi kao pobjednik nad grijehom, sotonom i smrću. Tko bi drugi to mogao biti doli Sin čovječji, Sin Božji, naš Spasitelj ISUS KRIST!

Nije bilo lako sići s Božjeg prijestolja i doći u štalicu! S vrhunca slave do dna poniznosti!
Iz Božjeg naručja u društvo grešnika! Iz svijeta neizmjernog bogatstva i veličine u svijet krajnje bijede i poniženja! Sin postaje sluga! "Nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima" (Poslanica Filipljanima 2,7.) On je primio ljudsko obličje, da bismo mi primili božansko. Postao je Sin Čovječji, da bismo mi postali sinovima i kćerima Božjim.

Što su morali osjećati anđeli kad im je rečeno da će taj koji je "bacio" u prostor velike planete i pokrenuo nebrojene svjetove i užarena sunca i koji je stvorio divni svijet na kojemu mi živimo – poći da zamijeni haljinu slave seoskim ogrtačem; da će vječni Bog postati dijete i da će onaj na čija se ramena oslanjao svemir postati tako bespomoćan da će kao malo dijete morati ležati u naručju jedne žene! Da će taj koji je stvorio život na kraju podnijeti najstrašniju smrt da bi iskupio ljudski rod. Bogat je bio, ali je radi nas POSTAO SIROMAŠAN!

Zar zaista siromašan? Upitajte Mariju, Njegovu majku. Upitajte pastire. Upitajte mudrace koji su iz daleka došli da mu predaju svoje darove! Oni su očekivali da će vidjeti carskog sina, a našli su dijete siromaha! On je "svojima došao, a oni Ga nisu primili!" Sva su vrata za Njega bila zatvorena, osim onih na štalici! Na slami je proveo prvu noć u našem svijetu!

Pogledajte povijest gradića u kojemu je živio i osvjedočit ćete se da nije imao ni posjeda ni kuća, čak ni čamca kojim bi prebrodio jezero; ni životinje na kojoj bi jahao; ni postelje na kojoj bi spavao; pa ni groba u kojem bi bio sahranjen!

Jezero je preplovio tuđim čamcem, jahao je na tuđem magarcu, spavao na tuđoj postelji, sahranjen u tuđoj grobnici! Putovao je pješice, prolazeći selima i gradovima, noseći zdravlje, nadu i spasenje svima. Sve je to činio da bi se u Njemu ostvarila Božja namisao: DA SE ČOVJEK SPASI!

Način na koji je Isus postupao da bi ostvario svoj cilj bio je neuobičajen. On nije imao na raspolaganju ni tisak, niti radio ili televiziju da bi za svoje ideje zadobio javnost. Da bi izvršio svoju misiju nije tražio materijalnu pomoć ili podršku neke organizacije. Služio se mnogo uzvišenijim sredstvima koja su ljudi uvijek potcjenjivali, smatrajući ih zastarjelima i neprikladnima. On je otkrio silu: LJUBAVI, VJERE, PRAVDE I ISTINE!

Krist nije razgovarao o rješenju ekonomskih, socijalnih i drugih problema. Nije potpisao nijednu konvenciju o miru ili uzajamnoj pomoći i prijateljstvu. Ali, On je jednom zauvijek riješio problem granica proglasivši da su svi ljudi braća, bez obzira na rasne, klasne ili nacionalne razlike, jer svi imaju istog Oca na Nebu i potječu od iste krvi. Zato se Njegova nauka brzo proširila po svim narodima i plemenima preko svih paralela i meridijana.

Kao i zrake sunca, i Kristova nauka je obasjala sve dijelove svijeta. Ekonomske probleme Krist je riješio tako da je zaštitio siromašne i slabe, a da ipak nije ponizio bogate i moćne. Rekao je:"Tko hoće da bude prvi, neka bude svima sluga!" (Evanđelje po Marku 9,35.) Združio ih je vezom svoje ljubavi, kao sinove istog Oca. On je mijenjao srce, zatim um, a samim tim i život svih koji su dolazili k Njemu. Mirio je ljude s Bogom, usađujući u njihovo srce "mir koji prelazi svaki um, a koji ovaj svijet ne može dati".

Ljude svih vremena naučio je da se mole: "Oče naš, koji si na Nebu, da se sveti ime tvoje, da dođe kraljevstvo tvoje, da bude volja tvoja kako na Nebu tako i na zemlji!" Tako je povezao Nebo sa zemljom. Proglasio je Božju volju vrhovnim zakonom. Da su svi bili poslušni Bogu, NA ZEMLJI NE BI BILO GRIJEHA!

Isus Krist je došao da jednom zauvijek riješi problem grijeha; da riješi zagonetku koja je prouzročila toliko patnji i nevolja, koja je smrću uništila život, a rajsku dolinu pretvorila u dolinu suza. Grijeh je podigao zid neprijateljstva između čovjeka i Boga, oduzeo čovjeku mir srca i istjerao ga iz Edena. Tisuće godina je prošlo, a mir je ostao samo duboka težnja napaćenog ljudskog srca. Grijeh i danas nastavlja svoje djelo: razdvaja obitelji, puni ljudske duše strahom i gorčinom, kopa tisuće grobova.

Grijeh žalosti Boga, a od ljudi stvara pokorne sluge sotone. Čovjek sam nema sile da pobijedi zlo. Isus je došao da ljude izbavi, da tjelesnu prirodu našeg srca zamijeni duhovnom. On je naglasio činjenicu da "što je rođeno od tijela, tijelo je" i otvoreno objavio: "Valja vam se nanovo roditi!" (Evanđelje po Ivanu 3,7.)

Čovjekov um, "umrtvljen prijestupom i grijehom" mora se promijeniti i obnoviti djelovanjem Božje riječi i radom Svetog Duha. Tek tada čovjek postaje "nova tvar u Isusu Kristu" i prima Božje kraljevstvo i novi život u svoje srce. Prihvaćajući načela kraljevstva milosti čovjek prima Krista u svoje srce, a Isus izgrađuje njegov karakter po ugledu na svoj i priprema ga za vječni život na obnovljenoj zemlji.

Tako je Isus došao "da raskopa djela đavolska" i svojom smrću "satre onoga koji ima državu smrti", a nama daruje "život i izobilje".

Da li si spreman da primiš Isusa kao svog Spasitelja?
Da li si mu spreman služiti cijelog života?

Tada budi siguran: "Ako smo ustrajni, s Njim ćemo i kraljevati!" (2.poslanica Timoteju
2,12.)

Valid XHTML 1.1! Valid CSS! designed & developed by uvea